Monday, December 21, 2015

Gulaš sa crnim pivom


Kad sam imala osam godina, mislila sam da sa osamnaest više nema prepreka. Punoletan si, završio si srednju školu, sam odgovaraš za svoje odluke, ne može mama ništa više da ti brani. Možeš da ostaneš budan posle ponoći i da jedeš slatkiše posle svakog obroka.

Kad sam imala osamnaest, u nekoj od post-ponoćnih seansi, razmišljala sam o tome kako su ljudi sa trideset ozbiljni i kako se sigurno više ne zabavljaju na tinejdžerski način. Završili su fakultete, zaposlili se, osnovali porodice i sad samo žive svoje srećne živote, bez briga i trzavica. Odlaze i vraćaju se iz kancelarije, primaju platu, gledaju dnevnik u pola osam, ne daju deci da jedu slatkiše posle svakog obroka, šišaju se kod frizera, ponekad idu u pozorište, subotom odlaze u vikendicu, a leti na more. I taman kad im to sve nakon nekoliko decenija dosadi, umru u miru, s rukama prekrštenim preko grudi.

Kad sam napunila trideset, mislila sam da mora da ja imam neki bug. Zrelost i bezbrižnost nikako da dođu, pundravci raznih sorti i dalje hostuju kod mene, imam posao u struci ali nesigurnost cveta, imam brižnog muža, jednu zdravu bebu i drugu na putu, a strahovi niču i množe se kao korov. Ne gledam dnevnik i ne idem na more, šišam se sama mašinicom "na trojku", i ne uklapam se nigde. Negde grešim, negde sigurno grešim...

Sada, sa četrdeset, više ne mislim ništa. Mislim samo da je pogrešna bila ta slika u kojoj je život isparcelisan kao groblje na uređene, imenovane faze. Jedino sigurno sa čime godine imaju veze je amortizacija tela. Za sve drugo nema nikakvih garancija da će se desiti ili ne-desiti samo zbog ovog ili onog broja.

Sa pedeset ili šezdeset ću verovatno misliti... Aman, otkud znam šta ću misliti?! I da li ću uopšte dobaciti dotle?!! Možda me sutra strefi srčka na ulici, možda mi za dve godine nađu neki rak u fazi "nepopravljivo", možda nestanem pre nego što mi u ovom momentu deluje pravedno kao vreme za nestanak. Kao da tu pa ima ikakve pravde.

Snježa, blogo-koleginica i autorka bloga Vrtaljica, otišla je tako. Prerano, u sred gomile planova, sa još toplom rernom nakon što je porodici ispekla tortu od limuna. Igramo ovaj krug FBI rukavica u njenu čast, čitam njen blog, kopipejstujem linkove u interni doc, popisujem šta bih sve volela po njenim receptima da napravim, i sve vreme se osećam čudno. Kao da smo se poznavale lično, a nismo. Kao da smo n puta ručale flamanski gulaš zajedno, a nismo ni jednom. Kao da je tu, a znam da nije tu.


Nisam sklona verovanju da ono drugo mesto postoji. Ako kojim slučajem postoji, onda sam sklona da zamislim da bi Snježa radije, kad odozgo baci pogled ka ovamo, ugledala nemi prizor pomazanih tanjira jedne porodice koja je za ručak ponovo imala gulaš inspirisan receptom sa njenog bloga, od bilo kakve jecave scene prepune suza i slinavih maramica.

Ili je pomenuta slika samo refleksija nečega što bih ja, podsvesno, jednog dana volela da ugledam iz te neke, eventualne, perspektive...


Gulaš sa crnim pivom

Sastojci:
za gulaš
800-1000 g junećeg ribića
500 g crnog luka
500 ml crnog piva
30 g brašna
100 g pancete
50 ml ulja
2 kašičice soli
1 kašika žutog šećera
1 kašika vinskog sirćeta, balsamico
1/3 kašičice bibera
3 lista lovora
1 kašičica suve majčine dušice
1 kašičica senfa
1/4 kašičice sode bikarbone

za prilog
100 g instant palente
700 ml vode
1 veza mirođije
1 ravna kašičica soli
1 kašika soka od limuna

Postupak:
1. Pancetu iseckati na kockice, luk na rebarca. Meso iseći na kocke 3-4 cm i uvaljati u brašno.


2. U široj, plićoj šerpi ugrejati 50 ml ulja i propržiti pancetu. Izvaditi je, a na istoj masnoći propržiti luk uz dodatak dve kašičice soli na tišoj vatri, 10-ak minuta. Kad je luk omekšao, dodati kašiku žutog šećera, pržiti još kratko.


3. Dodati meso i prodinstati zajedno dok meso ne promeni boju. U redu je da se po dnu uhvati malo skrame od brašna sa mesa, ali ne sme jako da zagori i pocrni.


4. Vratiti proprženu pancetu. Naliti pivo i sirće, sastrugati tj. otopiti ono što se eventualno uhvatilo po dnu šerpe. Kad sve provri smanjiti temperaturu i dodati začine - biber, lovor, majčinu dušicu, senf. Povrh svega dodati četvrtinu kašičice sode bikarbone. Poklopiti i ostaviti da se krčka na sasvim tihoj vatri oko 2-2.5h. Povremeno promešati, a u drugoj polovini kuvanja češće.


5. Dok se gulaš kuva, pripremiti prilog, palentu sa mirođijom. U vodu sipati so i staviti da provri. Izmaći sa ringle pa polako, sa visine, sipati palentu sve vreme mešajući. Vratiti na tihu vatru i kuvati još par minuta. Skinuti sa vatre pa umešati mirođiju i sok od limuna. Sipati u namašćen manji četvrtasti pleh. Kad se stegne seći na kockice.


Recept za štampu


komentara: 9

  1. Snežin odlazak me je mnogo rastužio, ni ja je nisam znala, ali sam imala utisak kao da nas je napustio neko mnogo blizak. Ovaj detalj sa toplom rernom i kolačom od limuna me je dotukao.

    ReplyDelete
  2. I meni se čini da je otišao netko meni poznat a ustvari je nisam ni znala. Meni je tri mjeseca prije tata preminuo pa mi je bilo baš teško. Čudno kako te neki ljudi u životu dotaknu i označe a nikada ih nisi ni upoznao.
    I mene je dotukla ova slika tople pećnice i mirisa torte od limuna.

    ReplyDelete
  3. Ubi me ovaj post! Dogovarake smo kaficu kada dođe ponovo u Beograd :-(

    ReplyDelete
  4. Oproštaj od Snježe koji je i mene rasplakao, topla pećnica, kolač od limuna, planovi, ..... i da, sigurno bi bila sretna vidjeti vas kako uživate u ovom gulašu.

    ReplyDelete
  5. Kakva predivna prica! Nisam pratila Snjezanin blog, ali sam stvarno dirnuta vasom blogerskom kolegijalnoscu, zapravo prijateljstvom iako se nekada licno i ne poznajete.

    ReplyDelete
  6. Imam 2 pitanja - zašto je bitna soda bikarbona, i da li bi mogao da se smrzne ostatak gulaša (ako bude ostatka naravno hehehe)? Neki dan bili u nabavci u Srbiji, muž kupio crno Nikšićko, i kaže kako mu se jede nešto sa junetinom, pa sam se sjetila ovog recepta...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Soda bikarbona utiče na omekšavanje mesa, zato je tu. Ribić je već meko meso (mada sam imala slučajeve i suprotne ovoj izjavi), pa može i da se izostavi. Ali junetina generalno ume da bude tvrda i posle n sati kuvanja, pa soda malo omekša celu stvar.

      Zamrzavanje - pretpostavljam da bi moglo, kao i svako kuvano jelo, da se zamrzne. Mislim, da se zamrzne može svakako, nego bi moglo da bude korektno i nakon odmrzavanja :)

      Pozdrav!

      Delete
  7. Pravim danas ponovo, ovaj je recept hit mojim dečkima! I to veliku količinu, da mogu i smrznuti - probala- sasvim je Ok kad se odmrzne, a imaš gurmanski ručak i preko tjedna!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Super, hvala za info o zamrzavanju. Pozdrav tebi i dečkima ;)

      Delete