Tuesday, February 19, 2013

Musaka od kelja i pšenice


Kad sam se zaposlila, delila sam kancelariju sa dve koleginice koje imaju isto ime. Pošto su obe starije i iskusnije, često sam ih smarala kojekakvim pitanjima, pa je bilo dovoljo samo da izustim "Vesna, je l' možeš, molim te...", i okrenu se obe. Zgodno je to bilo. Kasnije, tokom druge trudnoće, razmatrala sam da drugom sinu dam ime Vuk, isto kao i prvom. Pa kad viknem "Vuče!", da  lepo odmah dođu obojica, a ne svakog ponaosob da prozivam.

Elem. Dve Vesne i ja smo imale naviku da zajedno smišljamo obroke i zajednički konzumiramo to što smislimo i realizujemo. Nekad bismo bivale dovoljno neinventivne pa samo birale nešto sa bogatog repertoara bar pet obližnjih pekara, a nekad bismo pravile čitave male obroke, što nam je uglavnom omogućavala neposredna blizina Kalenić pijace, kao i tek kupljena mikrotalasna za potrebe firme.

I tako, jednog dana, istaknem se ja odlukom da nam pripremim toplu salatu od prokelja i sjeničkog sira, sa malo ulja i sirćeta. Kupim divan mlad prokelj na Kaleniću, donesem u firmu, očistim, turim u mikrotalasnu da se "bari", dok ja mrvim sir i pripremam činijice za naš zdrav obrok. Mikrotalasna nije još ni odsvirala kraj, kad su krenuli da se čuju čudni komentari negde u daljini...

- Šta je ovo, kakav je ovo miris?!
- Šta god da je, otvaraj prozore, hitno!
- Brateeee.... Ala nešto zdiba...

Ništa ja još ne kapiram. Neki sitan metež, vrlo važno. Ni inače se ne okrećem na ulici ili u busu, kad svi negde zure. Da mi nije prišao direktor, koji je inače bio jedna ljudina od čoveka (po karakteru), uvek pun razumevanja i raspoložen, pa i u ovoj bizarnoj sceni gotovo ljubaznim glasom uputio pitanje, i dalje ne bih naslutila kakav sam kolaps izazvala međ' življem.

- Pa dobro, Majo, jesi morala baš danas da kuvaš kelj, kad znaš da nam dolaze stranci?!

Upssss... Zemljo, otvori se! Rumenilo najvišeg intenziteta prosulo se obrazima i okolinom, puls se udvostručio, hladan znoj kroz kožu probija.

- Ja... Izvinite... Nisam razmišljala... Stvarno izvinite...

Dovoljno posranog osećaja da mi više nije bilo ni do kakvog jela, kao ni mojim Vesnama koje ni krive ni dužne postaše saučesnici, ali su poput rođenih sestara branile moju nevinu nameru, prokelj sa sirom sam utrpala što brže u sebe, da zadihtujem izvor neprijatnog mirisa na sigurno. Da li je promaja uspela da osveži vazduh u radnim prostorijama, ne znam. Samo znam da se sutradan pojavio neobičan natpis A4 formata zalepljen selotejpom na vrata mikrotalasne rerne.

"Mole se zaposleni da mikrotalasnu koriste za PODGREVANJE, a ne za kuvanje hrane".

Dugo nakon ovog događaja ni mleko za kafu nisam grejala u mikrotalasnoj, da ne zajebem opet nešto iz nehata, a ova anegdota se prepričavala po firmi za nauk mnogim mlađim naraštajima koji su kasnije stizali, i po pravilu se radovali kad bi videli da firma ima komplet opremljenu kuhinju sa sve mikrotalasnom rernom.

Priznajem da je za ideju kuvanja prokeljčića na poslu bio neophodan solidan procenat gluposti i nepromišljenosti  ženskog ex-blond uma. Razlog što sam previdela gde se nalazim u vreme polaganja keljovih bebica u mikrotalasnu, a naravno da sam puno razmišljala o tome kasnije, najverovatnije je izazvan mojom generalnom operisanošću od stava da se mirisi kuvanja poistovećuju sa smradom. Ni dan danas nisam sasvim u stanju da razumem zašto ljudima više smeta miris kuvanog kupusa nego, recimo, cigarete. Ne pričam o zagorevanju ili truljenju, već o mirisima kuvanja u kućnim uslovima - mirisu dinstanog luka, kuvanog karfiola, pečene ribe...

Ne razumem sasvim ni zašto je kelj toliko neomiljen medju povrćem, generalno. Jeste malo smarač za neko umotavanje, zbog svoje dostojanstveno krute prirode i prkosno debele drške na listovima, ali mišljenja sam da mu je ukus super. Posebno sam ponosna na decu koja ipak imaju različita imena, ali zajedničku osobinu da baš vole i kelj, i karfiol, i brokoli, i kupus... Nisu onaj slučaj "Pa, 'ajde... Ako mora..." nago stvarno vole. Genetika, valjda.


Sastojci:
1 veća glavica kelja, oko 1.5 kg
3 manje glavice luka
300-400 g bifteka ili ramsteka
100 g pšenice
4 jaja
2 dl mleka
2 kašičice soli
1 kašičica celerove soli
1 ravna kašičica bibera
oko 150 ml ulja

Postupak:
1. Dan ranije odmeriti 100 g pšenice, oprati i potopiti u vodu, a na dan pripreme je skuvati i ocediti.
2. Sa kelja skinuti spoljne listove, glavicu iseći na krupnije komade odstranjujući tvrdi korenasti deo i oprati. Skuvati kelj u velikom loncu. Vreme kuvanja je oko 15 minuta od početka vrenja, nakon čega ostaviti kelj još malo u vrućoj vodi.
3. Uključiti rernu na 200°C. Na ulju prodinstati sitno iseckan luk sa kašičicom soli i kašičicom celerove soli. Kad luk malo omekša dodati na sitne kockice iseckano meso, kao i kašičicu bibera, pa dinstati zajedno na srednjoj vati još 10-15 minuta, poklopljeno, uz povremeno mešanje. Na kraju umešati kuvanu i proceđenu pšenicu.
4. Iz šerpe sa kuvanim keljom odliti svu vodu, naginjanjem nad sudoperu i pridržavanjem poklopca tako da ostaje tek mali otvor kroz koji voda može da iscuri, zatim kelj malo ispritiskati varjačom da se zgnjecka, pa opet odliti tečnost. Umešati fil od mesa i sve dobro promešati.
5. Smesu izliti u manju ali dublju đuvečaru (cca 20x30 cm) i malo je utapkati, pa preliti mešavinom od 4 jaja, 2 dl mleka i jedne kašičice soli. Peći oko 50 minuta na 200°C ili dok višak tečnosti ne uvri a površina dobije braonkast ton. Ostaviti bar pola sata da se prohladi i slegne, pa služiti uz dodatak kisele pavlake i seckanog peršuna.

Recept za štampu

p.s.
Ovaj recept je inicijalno bio objavljen decembra 2008. godine i u potpunosti je moja izmišljotina u vreme zdravo-integralne faze. Feburara 2013. recept je osvežen i reobjavljen. I skroz je sipma, bez obzira na "fazu".

komentara: 22

  1. Umreh od smeha! Neka si ga skuvala... Bolje to nego luk :)
    Ni ja ne znam sta toliko imaju protiv tog kelja! Imam jednog blogera (ne kuvarskog) koji je vecito protiv povrca i citira recenice tipa "a onda uzmite Vas savrseno ukusni brokoli" i pokida se od smeha. Gde to pa ima da se kupi savrseno ukusni brokoli... Secam se da sam jednom prilikom cula i Jamie Olivera kako objasnjava da je povrce ustvari nepodnosljivo i neukusno (naročito u salatama) te se moraju dodati dressing, so, biber it'd.. jer inace ne moze da se jede. Ne znam koliko ima istine u tome, ali i ja spadam u grupu ljudi koji vole povrce. Na primer, skuvam prokelj u malo slane vode, ocedim, dodam malo limuna i prelijem jogurtom i za mene je to savrsena salata, ponekad i obrok... Ali skoro da sam jedina! I ja sam u fazi posne ishrane skuvale neke slične sarmice u kelju (bez bifteka ili ramsteka) i bila sam najstrasnije napljuvana za kelj! Obozavam ovakve musake (kao i sve musake uglavnom) i mnogo sam nesrecna jer nemam kome ovu vrstu hrane da kuvam sem sebi :(

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zovem te idući put na neki "mirišljavi" ručak :)

      Delete
    2. MOŽE! Odazivam se na Vuče ili Vesna :)

      Delete
  2. Ha, ja bas veceras pravila kelj, onako kao varivo, plus slatka pavlaka, i uvek, bas uvek, dodajem mu kim... kelj & kim uvek zajedno. Moj muz kad nema ideje uvek mi iz prodavnice donese kelj, i ja se odusevim:) Na engleskom ima bas lepo romanticno ime Savoy Cabbage, ali tu se sva poeticnost zavrsava.

    Bas sam razmisljala da li moze jos nesto da se pravi od kelja, i ova tvoja ideja mi je sasvim ok, cak i bez mesa, sa vise psenice, sasvim je prihvatljiva. I sa puno kiselog mleka.

    Ja znam za ljude koji peku pile u mikrotalasnoj, tako da to sto si ti uradila uopste nije strasno. Iako obozavam hranu, mirise na radnom mestu nikako ne tolerisem.

    ReplyDelete
  3. Jako volim i kelj i prokulicu koju uvijek prethodno kratko obradim u mikrovalnoj. jest da ima "čudan" miris, ali tu se ništa ne može:)) Ovo je zbilja posebna i odlična musaka, čisto mi je žao mesa jer mislim da bi bez njega bila još bolja:)

    ReplyDelete
  4. Nasmeja me zeno. Odlicno, kad mi tako pocne dan. Zanimljivo ti je ovo, kelj i psenica,cudno, al zanimljivo...

    ReplyDelete
  5. Sjajno, bas sam se nasmejala! I ja ne razumem kako nekome moze da hrana smrdi, a cigarete ne.
    Recept mi se svidja, dobra kombinacija, sigurno cu ga praviti. Kelj obicno pravim sa paradajzom i junetinom, ali ne mogu uvek da ga nadjem ovde gde zivim. Prokelja naravno u izobilju u svako doba godine, a najvise ga jedemo blago blansiranog sa raznim zacinima.
    Eh, sto bih ja volela da imam koleginice s kojima je moguce razmenjivati recepte!

    ReplyDelete
  6. Baš super način da se pojede kelj čiji ljubitelj baš i nisam, naročito mi se dopada dodatak pšenice. Kompletan obrok nema šta.

    A zašto celerova so?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jer je volim, a ne koristim Vegetu i slično, pa mi ovo dođe kao malo dodatnog začina :) Mada jedna kašičica je ništa, to je onako, rekreativno...

      Delete
  7. E ja sam nešto drukčija što se toga tiče, obožavam prokulicu, ali ne volim kelj :D Šta ćeš, a oduvijek jedem svo povrće i uživam u njemu.

    Nego, recept ti je divan, i ja ne-ljubiteljica kelja bih uživala :)

    ReplyDelete
  8. Nasmijala sam se. Kod nas nema ni kuhanja, ni podgrijavanja, nego imamo kantinu, mada su ljudski smradovi deset puta gori od hrane. Kako radim u redakciji i imamo otovreni prostor, dovoljno je jednom da smrdi iz usta...Sličan recept ja radim, isto izmišljotina sa keljem, rižom i mljevenim mesom. Ovaj je super!

    ReplyDelete
  9. Bolje i kelj nego raštiku. Kako to tek "miriše". Ja sam odrasla na lešo povrću (raštika, blitva i sl.) tako da ja obožavam jesti povrće i ne smetaju mi nikakvi mirisi. Dok moj muž nije taj tip, njemu kao i većini iz one priče takvi mirisi ne pašu. Mene to ne sprječava da kuham ;)

    ReplyDelete
  10. Odlična anegdota!
    I recept izgleda divno!
    Pitam se da li bi umjesto pšenice ovdje funkcionirala riža ili čak i leća?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pirinač mislim da bi. Za sočivo nisam sigurna.
      Mogla bi i heljda, možda čak i bez kuvanja, ona brzo omekne i nije nametljiva.
      Pozdrav!

      Delete
  11. Odlična priča i mislim da bih se vrlo lako mogla u njoj naći iako ne baš u istoj situaciji. Naime, ja kada donosim ručak do doma često su to kuhane brokule i kuhana jaja i kada otvorim zdjelicu i stavim je u mikrovalnu dobar dio kantine uz mikrovalnu se okrene za mirisom :) Nema veze, to su zdrave , fine stvari i ja isto tako mislim da se radi o mirisima hrane , mirisima :). Musaka mi je odlična, sviđa mi se ovakva kombinacija i jako dobro izgleda !

    ReplyDelete
  12. jos jedan odlican recept iz tvoje kuhinje
    nasmijala sam se ovoj prici :)

    ReplyDelete
  13. nasmija me ti. sjećam se kako je ranije u nekim firmama pisan kodeks ponašanja pa je između ostaloga bilo zabranjeno u urede unositi bureke i čevape, a tek one s lukom.
    ni meni nije jasno i ni dan danas se nisam pomirila s tim da nešto što se kuha smrdi, dovoljno je reći kako mu smrdi janjetina :) a ja kažem kako mu prvo ulazi nos u kuću :).
    hvala bogu kod mene se jede sva zelen i svi su se naučili.
    a recept je odličan.

    ReplyDelete
    Replies
    1. To sa kodeksom je sasvim u redu. A bilo je i kod nas često poručivanja roštilja, mada se uvek pazilo da se ne dešava u dane kad neko bitan treba da nam dođe :)

      Delete
  14. Majo, bas si me nasmejala, verujem da ste se i vi kasnije na poslu salili na tu temu.:)) A recept je odlican, nekako nemam bas uvek ideja sta da napravim sa keljom, tako da cu se sledeci put (pod)setiti.:)))

    ReplyDelete
  15. Super sam se zabavila čitajući ovaj post. Mi smo u uredu imali sličan incidenta li mi smo pohale kruh. I dan danas kad pitamo šefa što ćemo za gablec njegov odgovor je , samo nemojte pohati kruh!

    ReplyDelete
  16. Naša je kuhinja kao d..e, bez prozora i tik naspram gazdine kancelarije, tako da je promišljenost tipa "je l' dolazi neko na sastanak?" više nego dobrodošla....sve dok se gazda ne pridruži u našim gastro avanturama, pa je sve više nego dozvoljeno :-) Mnogo volim pržena jaja i naručivali smo od nekih gulikoža iz kraja, dok mi nije puk'o film, pa sam odnela u kancelariju svoj polurashodovani tiganj. Sada se samo kod sekretarice raspitam - ima li kakvih poseta i smislim kakva jaja hoću, a kafe-kuvarica mi ih začas zgotovi. Jedini (njen) problem je lančana reakcija, jer poneti mirisom svi dođu na ideju da bi po 2-3-4 jaja za doručak.
    Ne spremam kelj, ali sastojci obećavaju. Mislim, biftek u musaki - idi, begaj! Verujem da je i više nego odlično!

    ReplyDelete
  17. Moram da priznam da volim kelj i to jako ali moram isto tako da priznam da bih lagala kada bih kazala da mi se dopada njegov niris...isto tako i kiseo kupus..obozavam ga, i sarmu...ali od onih sam koji vetre kucu odmah ! sa mamom sam se stalno oko toga svadjala - ha otvaram a ona zatvara prozor, kao hladno joj!! A to ne znaci da je cigareta bolja...u tom slucaju prozor nhe samo da otvaram nego ga ravaljujem iz zida !!!
    Musaka je fantasticna i isprobacu je ali cu na veliko razocarenje da izbacim meso...nekako mi se cini da bi i bez mesa bilo jako dobro...
    p.s. mogu da te zamislim kako si pocrvenela..moracu to mami da isricam...

    ReplyDelete