Tuesday, October 23, 2018

Rolovani topli sendviči



Malo drugačiji topli sendviči i mala priča o jutru u kom su nastali.

Sinoć sam zaspala sa brigama, sanjala ružno i probudila se umorna. Jutros ležim i razmišljam zašto unapred vrtim scenarije koji se nisu dogodili, umesto da svom snagom živim ono što mi se događa sada.

"Osvrni se, Majo, imaš mnogo razloga za sreću svakog dana, pa i ovog jutra." - kažem sebi, poluglasno.

I stvarno - imam.

Imam prazan jastuk do svog, znak da je Srki posle mnogo godina nezaposlenosti našao kakav-takav posao i još pre 06.00h jutros otišao.

Imam šuštanje vode u kupatilu, signal da je jedno pile ustalo i da se sprema za školu.

Imam i drugo pile, koje još uvek spava jer ide u popodnevnu smenu.

Imam kome da napravim doručak.

Imam od čega da napravim doručak.

Nemam vremena da izlazim po hleb, ali imam jučerašnjeg. Napraviću tople sendviče.


Imam ideju kako da običan topli sendvič učinim malo drugačijim.

Imam osmeh iznenađenja i "Jooooj, što su dobri!", kad ih je Pavle ugledao.

Imam njegovo "Mmmmmm", na prvi ugriz.

Imam "Hvala ti na suuuper doručku!" Znam da će ovo mnogima zvučati preterano, i meni je ispočetka. Niko ga nije učio da se zahvaljuje na hrani, ali on je takav. Vrckav, veseo, emotivan, pažljiv i bez straha od izliva osećanja.

Imam "Mama, volim te!" onako iz čista mira, dok stavlja ranac i kreće u školu.

Imam posao na koji moram da požurim, jer već kasnim.

Imam ovaj blog i imam vas koji ga čitate.

Imam sve.



Rolovani topli sendviči
recept za štampu

Sastojci:
jučerašnji hleb (vidi napomenu)
Zlatiborac dimljeni vrat
kačkavalj
sveža paprika

Postupak:
1. Papriku po dužini iseći na štapiće široke 1 cm.

2. Hleb iseći na tanje parčiće, odseći im koricu pa ih oklagijom malo rastanjiti.


3. Narendati kačkavalj da pokrije hleb u tankom sloju. Preko svakog parčeta staviti list dimljenog vrata.


4. Rukama spljoštiti sendvič i okrenuti ga na drugu stranu, tako da vrat bude dole, a hleb gore.


5. Na početak uže strane parčeta hleba postaviti štapić-dva sveže paprike i “tesno” umotati sendvič, a rolnicu učvrstiti čačkalicama.


6. Peći na tiganju zagrejanom na srednju temperaturu, po par minuta sa svake strane, da sendviči porumene. Poslužiti odmah.


p.s.
Ne zaboravite da izvadite čačkalice ;)

Napomena:
Hleb ne bi trebalo da je mnogo suv. Poludnevni (ako pravite od jutrošnjeg, za večeru) ili jednodnevni (ako pravite od jučerašnjeg, za doručak) je OK. Stariji bi bio suvlji, pa bi bilo teže rastanjiti i zamotati takav hleb, zbog mrvljenja.


u saradnji sa Zlatiborcem


komentara: 22

  1. Da kada tako pogledamo svi imamo sve.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I odmah ona briga više nije toliko ogromna...

      Delete
    2. Lep pristup. Ali treba biti svestan da u ovoj zemlji mnogi nemaju, ni blizu, toliko...

      Delete
  2. Hvala na lepo pričici.. kao i uvek dirljivo prepričani svakodnevni momenti koji nateraju da zastanemo i postanemo svesni sadašnjeg trenutka, zahvalni na onome što imajmo.
    Hvala i na receptu, skroz zanimljivo i dokaz da je u jednostavnosti sva magija.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ali zaista, kad uzmeš i naglas pobrojiš ili zapišeš sve to što imaš ali ti se najčešće podrazumeva i ne primećuješ - nastupi mir.

      Do sledeće prilike :)

      Delete
  3. I da - ja ću ovo sve isto da isprobam sa preklapajućim tosterom :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. To uopšte nije loša ideja :) Ja sam ove pekla nekoliko puta, uvek na tiganju, a sigurno bi bili super i malo da se spljošte/opterete odozgo. A i na taj način staje više sendviča u grill toster, nego klasičnih.

      Probam i ja! :)

      Delete
  4. Bas tako, imas sve! A ruzni snovi su tu da nas s vremena na vreme potsete na sve ono sto imamo! Sendvici su dobri i za neke male decije zurkice. Jeste da nemamo ovakav suvi vrat (ipak nemamo sve), ali moze da se proba!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije loša ideja za kućne žurkice, da budu topli kad se iznesu :) Mogli bi u rerni da se pecnu, ako je veća količina. Ne znam koliko bi hleba trebalo da se napuni pleh, ali dve vekne, minimum.

      A ružni snovi... Pa da. Iz jednog ugla mogu biti slutnja za nešto loše, iz drugog podsetinik na sve ono dobro.

      Veliki pozdrav, Slađo! :*

      Delete
  5. Joooj, jes' mi uvijek nadjes "zicu" i uhvatis me na te emocije sa uvodom.
    Slaba sam na klince, to je nevjerovatno. Ne izlazim iz kuhinje samo zbog njih, izmisljam, sebe lomim, ali mi nikad, bas nikad nije tesko nista za njih. Te male srecice nas odrzavaju.
    Milica

    ReplyDelete
    Replies
    1. Koliko je to divno! Taj osećaj ispunjenosti zbog darivanja, zbog usrećivanja drugih, naročito dece!

      Ja sam od Paje MNOGO naučila o sreći generalno, a naročito o srećicama :) To su ove "male", što se, kad porastemo, ponekad teže vide :)

      Delete
  6. Odličan post, jako mi se dopada tvoj blog :)

    ReplyDelete
  7. Sad znam šta za doručak u subotu. :)

    ReplyDelete
  8. Pozdrav Majo, hvala za divan post, pratim te već dugo i te sitne crtice iz života su mi uvijek divan uvod u recept. Kada si pekla kekse slova za početak školske godine ili kada se Pavle ljuti na pavlovu tortu. A onda samu sebe prekorim kada se sin (22 godine) vrati iz izlaska drugi dana na ručak, pa si kažem da je super da se druži da izlazi da čak i napravi kada mu nešto kaže. Kako su sve te stvari divni dijelovi života. Volim ovakve svakodnevne podsjetnike što napraviti, da ne budu samo fensi recepti. Hvala, Suzana

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj, sad si me podsetila na Pavla i pavlovu, to je bilo preslatko! :) Hvala tebi što čitaš, i osećaš baš tako kako osećaš... Veliki pozdrav!

      Delete
  9. По мени, Мајо, то је лепота једноставности... живота, кад га не компликујемо непотребним и од друштва наметнутим материјалним циљевима, и рецепата, као овај твој... хвала ти на овом дуплом подсетнику :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala tebi na ovom lepom komentaru.

      Baš tako, jednostavnost se prečesto zaturi u gužvi svega ostalog, a uvek je lepo kad je iznova nađemo...

      Delete
  10. E...nekako zajedno rastemo kroz ovakve postove, onaj osećaj kad ti se grlo stegne u sred čitanja...i što bi AB rekla i kad ti je teško da kuvaš, jer živi smo ljudi...i imamo boljih i lošijih dana, budeš zahvalan što imaš za koga to da radiš i bude ti lakše. Hvala Majo na emociji koju deliš i koju prepoznajem kao svoju!



    ReplyDelete
    Replies
    1. Kad smo kod zahvalnosti - zahvalna sam što imam ovako divne čitaoce! :*

      Delete