Saturday, March 16, 2013

Farinata


Farinata je italijansko, nemožbiti prostije jelo, nalik debljoj slanoj palačinki, sa finom koricom (deluje krckavo, ali nije!) i mekom sredinom. Naziv potiče od reči farina, što znači brašno. U sastav farinate ulaze samo četiri sastojka - brašno od leblebija, voda, malo soli i nešto maslinovog ulja.

Smućka se retko testo, ređe nego za naše regularne palačinke. U to se bućne jedna grančica ruzmarina, i sve zajedno ostavi da odstoji sat-dva. Ruzmarin se kasnije vadi, a u nekim verzijama se seckani ruzmarin ostavlja u testu. Testo se razlije tanko, i peče na dobro nauljenoj podlozi. Vruće se seče na komade, posipa biberom i jede se rukama.

U Italiji se farinata često prodaje kao i pizza-parče, za poneti. Drugarica koja svako malo skita po Italiji, pa je tako i probala farinatu, oduševljeno mi je pričala o tom ukusu i žalila što kod nas nema da se kupi brašno od leblebija. Par dana kasnije mi javlja da je sve organizovala, i da joj stiže par kg brašna od drugara iz Italije koji uskoro dolazi. I bi tako, a ja se ovajdih za jedan kilogram! Hvala Ceco, thanks Paolo :)


Napravih ja to danas. Možda je ispalo malo tanje nego što bi trebalo jer sam pekla u velikom plehu od rerne, a možda je tako i bolje, ima više korice :) Uglavnom, sve što je Ceca rekla, stoji. Jako je ukusno i neverovatno se dobro slaže sa biberom. I pivom, dodala bih ja.

Sve se češće pitam kako se desilo da se u Srbiji leblebija slabo koristi u ishrani. Ovde je leblebija nekako ostala pojam za najlošiju tj. najmanje traženu pečenu zanimaciju za zube, koja se svojevremeno pakovala u bele fišeke od iskorišćenog papira sa matričnih štampača i prodavala kod Šiptara ispred bioskopa ili po utakmicama. I uvek je slabije prolazila od kikirikija, semenki (bundeve), suncokreta... Ja sam se na leblebije navukla putem falafela, pre jedno godinu dana, kad su krenuli da se otvaraju libanski fast-food-ovi po Beogradu, a falafele, naravno, jedem sa humusom. Ova farinata mu dođe kao neki pečeni humus.

Recept je sa ambalaže brašna, jedino sam stavila mrvicu manje vode. Tamo pisalo 7 dl, ja stavila 6 dl, i to jedva, jer već i sa 5 dl mi delovalo dosta retko. Recept šaljem Milkici, domaćici igre ajme, koliko nas je!, koja nam je kao temu za mart mesec zadala - ne leblebije, nego ruzmarin :)

Update, april 2013.
Heh. U aprilu 2013. tema igre su upravo leblebije, pa šaljem ovaj recept i domaćici Tanji :)


Sastojci:
250 g brašna od leblebija
600 ml vode
1 kašičica soli
1 grančica svežeg ruzmarina
4-5 kašika ulja

Postupak:
1. U vanglu sipati brašno, so i polovinu vode, pa dobro izmešati varjačom da se dobije glatko testo bez grudvica. Doliti ostatak vode, promešati. Testo će biti gustine kao za palačinke ili još ređe. Ubaciti grančicu ruzmarina, poklopiti sud i ostaviti na sobnoj temperaturi minimum jedan sat. Nakon tog vremena izvaditi ruzmarin, dodati kašiiku ulja i sve dobro promešati jer se brašno nataložilo po dnu. 
2. Rernu ugrejati na 200°C. U veći pleh (ja sam koristila pleh od rerne, mada bi trebalo neki manji) sipati 4 kašike ulja, razmazati svuda, i spustiti na niži nivo u rerni da se ugreje. Razliti testo na vruće ulje i staviti da se peče oko 25-30 minuta. Poslednjih 10 minuta može i sa ventilatorom, ako sporo dobija boju. Vreme pečenja treba uzeti vrlo okvirno, testo treba da dobije rumenu boju i da se odvaja od pleha. Pečenu farinatu iseći na parčiće željene veličine, okrenuti ih da donja strana dođe gore (lepša je). Posipati biberom i služiti toplo.

Napomena:
Moguć je problem ukoliko pleh nije idealno ravan, pa razliveno retko testo nije svuda iste debljine, što dalje može da izazove pregorevanje na najtanjim mestima.To je bio moj slučaj uz jednu ivicu pleha, i taj deo sam odsekla i bacila, no mislim da problem ne važi ako se uzme malo manji pleh, a ne pleh od rerne, pa cela farinata bude malo deblja. Gledala sam nekolicinu recepata po netu, uglavnom se pominje debljina od oko 1 cm, moja je bila pola cm na najdebljem mestu, a uglavom tanja od toga.

Recept za štampu
Farinata

Ingredients:
250 g chickpea flour
600 ml water
1 tsp salt
1 sprig of rosemary
4-5 tbsp olive oil

Directions:
1. Combine the flour with salt and half amount of water, stir to get smooth dough with no lumps. Add the rest of water, stir to combine. Add a sprig of rosemary into the batter and set aside at room temperature for at least an hour. After that, remove the rosemary, add a tablespoon of olive oil and stir well.
2. Heat the oven to 200°C. Add a 4 tablespoons of olive oil to the pan, swirling to coat, then heat in the oven for a few minutes. Pour the batter in and bake at oven's lower rack for about 25-30 minutes or until golden. Cut into wedges, turn them upside down, sprinkle with ground pepper and serve warm.

komentara: 29

  1. Ha, ha, cak se i to brasno zove farina di Ceci..sto i ja nemam neku Cecu, da se dokopam brasna...vidjala sam po netu recepte sa brasnom od leblebije, i bas me intrigira ...No, recept je sjajan...ne znam dal je leblebija do sada bila tema...svakako bi bila dobra kao tema,jer slazem se da je ta namirnica kod nas neopravdano zapostavljena...

    ReplyDelete
  2. I meni apsolutno nije jasno kako su se te leblebije izgubile iz ishrane. Ne znam da li postoje neki naši sarii recepti sa njima, moram da gvirnem u Patin kuvar. Ja sam ih prvi put pravila inspirisana tvojom i Tanjinom konverzacijom baš o tom mestu gde jedeš falafel, pa sam tamo prvi put probala i humus i falafel. Humus sam pravila ali falafel je završio u kanti jer sam koristila samo namočene leblebije. Onda sam kasnije videla Nevenin recept koga je njena drugarica palestinka pravila sa kuvanim leblebijama i nikako da ga napravim ponovo. Elem, ti si kriva za sve, jer sam se navukla posle i na humus i pita bread i falafel i kuskus...Ako se odlučiš da praviš falafel ja ti toplo preporučujem Nevenin recept jer mi se čini da najviše liči na kupovni, onako mi izgleda mekan unutra, maziv. A ono sokoćalo kojim ga prave e to je zakon. Može u špric za tulumbe ali onda dobiješ ćevape.
    Da li to brašno može da se dobije mlevenjem leblebija, i da li bi to bile pečene ili sirove leblebije? Kad si rekla šečeni humus, mislim da liči, odmah mi se dopalo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Isto se i ja pitam, tj. logično bi bilo da se mlevenjem (suve, ali nepečene?) leblebije dobije brašno. Jednom prilikom sam ja mlela neku leblebiju u seckalici, i dodavala testu (za ove korpice), ali koliko se sećam nije to baš bilo fino i sitno kao brašno, već nekako mrvičasto.

      Falafele sam ja probala da napravim pre 3-4 godine, po receptu iz nekog makrobiotičkog časopisa, i dobila sam neki užas, i batalila. Reko' nije to za naš ukus. Tek kad sam probala ove kupovne, skontala sam da taj moj davnašnji pokušaj nije imao veze sa životom a ni sa falafelima i da je normalno što mi se nije svidelo. Pogledaću Nevenin recept, hvala.

      Leblebije izgleda vole nešto ljuto uz sebe, ja u falafel sendvič (u "tortilji" od pita breada) obavezno stavim ljutine, a evo na farinatu super ide biber.

      Pozdrav!

      Delete
  3. Pečeni humus!? Ovaj recept je za nas!
    Kad sam videla post, ponadala sam se da si pronašla brašno od leblebija, al onda se razočarah:) Ih, valjda će jednom i kod nas doći. Ja ga baš čekam jer u gomili indijskih recepata se koristi baš to brašno.
    Uglavnom, jako mi je dobar recept i žalim kao i ti što je leblebija kod nas u zapećku.

    ReplyDelete
  4. Evo kaže mi Ceca da je videla na sajtu Biošpajza (ja gledala pa nisam našla!). Proveriću uskoro.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bila danas do Biošpajza - nema brašna. Nabavljalju, ali trenutno nemaju.

      Delete
  5. Ja volim leblebiju i s vremena na vreme je na našoj trpezi... čak mislim da postoji i brašno da se kupi kod nas... Ovo jelo sam jednom davno pravila ali mi se nešto raspadalo... moram probati opet jer ukus je super!

    ReplyDelete
  6. Nisam ni ja nikad vidjela to brašno, doduše nisam ni gledala, al sad ću obratiti pažnju.. možda kod nas negdje ima, nadam se. jer, voljela bih isprobati, jako mi se sviđa izgledom, a i volim sve u što se dodaje ružmarin :)

    ReplyDelete
  7. Dok sam živjela kod kuće, mislim da nikad nisam ni okusila slanutak, ni u kojem obliku. Ali od kad sam u Italiji, slanutak mi je postao omiljeni među mahunarka. Pripremam ga u svim oblicima, i koristim i u zrnu i kao brašno. Radila sam i focacciu od ovog brašna i prekrasna je. Farinata ili cecina [čečina] je fantastična, mogla bih je jesti svaki dan (imam je i ja na blogu http://dajana-bakerscorner.blogspot.it/2010/01/cecina-senza-foaccina.html) Baš sam jučer skuhala 1/2 kg suhog slanutka, pola zamrzla a druga će polovica večeras u juhu.
    (ps. ako u buduće ne budeš mogla doći do brašna, javi mi se, sa zadovoljstvom ću ti ga poslati)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dajana, puno hvala na ponudi! Izgleda da smo našli gde ovde ima brašna, proveriću ovih dana. Odoh sad da vidim tvoju farinatu i da nađem tu focaću, jer sledeće što ću praviti će biti neki miks sa pšeničnim brašnom :)
      Pozdrav!

      Delete
  8. Obožavam slanutak a posebno brašno kojeg nema ni kod nas već ga kupuijemo u Italiji, a farinatu mi jedeno uz gusto varivo od zelja ili ga moji jedu uz maneštru.Fino.

    ReplyDelete
  9. nisam nikada probala, ali znam da bi mi se dopalo. jako primamljivo djeluje!

    ReplyDelete
  10. Trebala sam zadati leblebiju, nije mi pala na pamet. :) A mnoooogooo ju volim u svim oblicima i cesto koristim. Evo, bas danas sam napravila masu za Falafel po Neveninom receptu, a i jednu pastetu od tunjevine i leblebija. Ovo bi mi se sigurno dopalo. Nisam ni pitala kod mene u prodavnici zdrave hrane ima li brasna od leblebija... Nadam se da ima...
    Super ulaznica! Hvala! :)

    ReplyDelete
  11. da li moze nesto drugo umjesto ruzmarina da se stavi?
    ima nesto slicno kod nas sto se pravi.. mi to zovemo supita.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Gde je to "kod nas"?
      Ruzmarin, kao i svaki začin, može da se izostavi. Ovde se i ne oseća skoro (ja ne volim intenzivnu aromu ruzmarina u hrani, tj. nisam navikla). Kontam da može šta god voliš od začina da se stavi u testo, mada glasam za biber i niš' više!

      Delete
  12. Ovo je baš nešto za mene:-) Obićiću u utorak Biošpajz pa javljam da li ima brašna.

    ReplyDelete
  13. Odlichno izgleda tvoja farinata. Ja sam jednom probala da je napravim ali sam imala isti problem sa plehom od rerne, krivi je, a i farinata se raspadala. Inache ukus mi se jako svideo. Imala sam brashno od leblebija iz Bugarske, ali sad se i ovde u Skoplju prodaje, u prodavnici zdrave hrane. Probachu je opet, u manjem plehu.

    ReplyDelete
  14. Volim slanutak i jako mi se sviđa recept!

    ReplyDelete
  15. Kupila sam brasno od leblebija u Zdravoj hrani u Beogradskoj ulici (nalazi se na desnoj strani ulice ako se krene od Pravnog i to u gornjoj polovini ulice), 300 din 500 gr.Probam veceras!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala za info!
      Ja pitala danas u "Maslini" u Katanićevoj, nemaju, i kažu da su jedno vreme imali ali niko nije kupovao, pa više ne naručuju. Nisam još bila do Biošpajza na Kaleniću, javljam naknadno.
      Inače, danas sam kupila suvu leblebiju u Maxi-ju, grčka proizvodnja, pakovanje od 500 g, nešto oko 180 din...

      Delete
  16. Radnja se zove Neven-Biocentar Beogradska 41, a brasno proizvodi Gušt (radnja za preradu i konzervisanje voća i povrća) Todora Dukina 34, Beograd - sve lepo procitala sa racuna i etikete.
    Farinata bolje izgleda na tvojoj slicici nego sto je meni ispala. Pekla sam je u manjem plehu, pa su samo ivice bile fino krckave, a u sredini je bila malo deblja i hlebasta (podsetila me je na onu prostu seljacku proju od belog projinog brasna).
    Sledeci put probam da pecem u velikom plehu od rerne.
    Pozdrav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala za dodatne podatke, sigurna sam da će nekom biti od koristi (i meni, ako ne nadjem u Biošpajzu)!

      Farinata - nemoj da te zavede moja slika, i to što korica deluje hrskavo. NIJE. Korica jeste korica i razlikuje se po teksturi od sredine, ali ta korica je meka, kao i cela farinata. Poređenje sa projom je dobro, i mene je asociralno na onu najprostakis proju (samo proja je krtija i krckavija spolja, ovo je više žilavo, kao debela palačinka), i mislim da ti je sasvim uspela!

      Kad je meni Ceca pričala o farinati, i ja googlala malo, pa videla na wiki-ju članak i slike, imala sam utisak da je u pitanju nešto kruto, krckavo. Ali to je optička varka :) Ništa ne krcka sem možda rubova, i tako i treba :)

      Ja idući put pečem u manjem plehu, a ti ako budeš pekla u velikom od rerne, seti se pa javi da li i koliko ima razlike u odnosu na ovu prvu.

      Evo moje farinate nakon seckanja u plehu, nije uredna kao na tanjiru, ali to je to.

      Veliki pozdrav!

      Delete
  17. E, ovo baš dobro izgleda, bolji sport za zube nego pečena leblebija :-)Baš ću morati da odem do Beogradske, da nabavim brašno i probam da je napravim. Tako mediteranski zvuči.
    Mnogo dobra slika ova iz pleha - šteta što nije našla mesto u postu.

    ReplyDelete
  18. Baš zanimljivo izgleda, Moram priznati da ja još nikada nisam upotrijebila slanutkovo brašno ali slanutak se tu i tamo nađe u mojoj kuhinji.

    ReplyDelete
  19. baš sam neki dan mjerkala to brašno u trgovini i mislim si kupiti ili ne, eto sljedeći put ću kupiti jer sad znam što ću isprobati, čini mi se da bi mi se moglo dopasti

    ReplyDelete
  20. Ovaj put sam pekla farinatu u velikom plehu od rerene i meni je mnogo ukusnija ova tanja varijanta, sva je u korici, a ja tako volim - krckaju samo ivice a u sredini je tanka ali ne previse sipkava, definitivno kao tanka bela proja. I ukus mi nekako vise odgovara od one "punije" varijante.Glasam za veliki pleh!
    Pozdrav.

    ReplyDelete
  21. Bas cu probati da napravim farinatu. Cesto jedem namaz od lebleblija. 😊

    ReplyDelete