Saturday, May 21, 2011

Pivo II


Kao što sam u prethodnom postu obećala, otišla sam u Maxi i donela 12 vrsta piva. U korpu sam stavila skoro sve što se našlo na rafu, na delu sa flašicama od 0,33 l. Tu je bilo deset svetlih i dva crna piva. Na kasi sam pobrala par neskrivenih izraza muške zadivljenosti, iskazane sjajem u očima dok šetajućim pogledima pretrčavaju od korpe, do mog lica, pa nazad do korpe, sa obaveznom kratkom proverom atributa negde na polovoni te visine.

Dođoh kući, i moja samonametnuta uloga pivskog somelijera je mogla da počne. Iako bi pravi test bio da sam sve flašice otvorila i piva probala naizmenično, nisam smela da se odlučim na taj pristup, iz objektivnog straha od prebrzog gubitka objektivnosti :) Degustacija je trajala nekoliko dana, idući tempom od otprilike dve flašice dnevno. Posle tog prvog kruga ponovila sam test domaćih piva (4 vrste), pijući ih u malim gutljajima, paralelno.

Pa, krenimo...


Uvozna piva se osetno razlikuju po ceni, i u mojoj korpi to su bili Heineken i Budweiser, sa cenama od 118 i 161 dinar za flašicu, redom. Od stranih brendova koji se prave kod nas kupila sam Carlsberg, Tuborg, Efes i Amstel po cenama od 108, 86, 79 i 64 dinara. Od domaćih uzela sam Lav, Nikšićko, Jelen i Pils plus, a Lav i Nikšićko i u crnoj varijanti.

Heineken je uvežen iz Poljske, i baš mi je legao. Ukus je lep, pivo je pitko, ne mnogo gazirano, i za razliku od ostalih ne pravi previše pene. Po mom mišljenju, pena osim što lepo izgleda, baš ničemu ne služi. Sem za pospešivanje kasnijeg podrigivanja. Ne volim ja penu ni na kafi, niti sam ljubitelj previše šlagastih dezerata. Kod piva koje prave mnogo pene, uprkos sipanju uz rub čaše, moram da odčekam da spadne pena pa da pijem. Što je, složićete se, čisto gubljenje vremena.

Inače, Heineken je išao na degustaciju u danu kad sam upoznala Anu, sa bloga Kašičica šećera i prstohvat soli, koja nam je i zadala ovu lepu temu za igru ajme, koliko nas je!, a od koje sam, nakon prijatnog ćaskanja uz pivo, dobila teglicu simpatičnih i ukusnih čupavih kolačića. Obično uz pivo idu neke slane grickalice, a ja tako volim nešto slatko da glocnem uz pivo, da mi je ovo baš super leglo. Hvala, Ana!

Budweiser proizveden u Češkoj, a koji uvozi Carlsberg Srbija, nisam ni probala jer je sumnjivo penilo i napuštalo otvorenu flašu čak i nekoliko minuta nakon skidanja čepa, pa nisam htela da rizikujem. Ne jednom sam se otrovala od piva. Ne od količine, dovoljna je i jedna čaša pokvarenog da napravi haos.




Carlsberg pivo je suviše oporo za moj ukus. Možda i kiselije, ne znam. Malo mi nateže obrve kad sklizne niz grlo. Inace, nije previše gazirano.


Tuborg je takodje proizvod Carlsberga Srbija, pravi se i puni u Čelarevu. Lično ga strogo ne volim, zbog onog užasa koji su sebi dozvolili pod imenom Tuborg Lemon, iako je klasično svetlo pivo sasvim korektno. Limuntus sipan iz kesice direktno na jezik je majka Mara za onu kiselinčinu koju su utrpali u pivo. Odvratniji sintetički ukus nisam probala. To je jedino pivo koje mi je izazvalo nagon za peglanjem, nakon tri gutljaja. Jedan od razloga što se nikada nisam usudila da probam neko voćno pivo je upravo to iskustvo sa Tuborg Lemon-om.

Kad pomenuh voćna piva, užasno je nepravedno što se voće tu našlo kao opisni pridev, a hmelj, ječam i voće su verovatno bili najbliskiji kad su se, udaljeni tomovima, slučajno našli u istoj botaničkoj enciklopediji. Sama ideja mi je odbojna, jer miriše na glad za profitom i pokušajem osvajanja nove klase potrošača, one koja nikad nije pila pivo jer im je bilo gorko i neukusno. Uz malo sirupa sa voćnim aromama i oni će postati pivopije. Mudro, mudro.... Kome je do voća nek' pije sokove, nije pivo nešto što se mora piti.

Efes sam popila pre nego što sam stigla da se zapitam da li mi ima neki specifičan ukus ili ponašanje. Dakle, nema :) Fino, pitko, lepo. Proizvodi se i puni u Zaječaru, od strane Ujedinjenih srpskih pivara.

Amstel je, sa cenom od 64 dinara, najjeftinije pivo sa stranim imenom, a ne zaostaje ničim za rodjacima. Proizvodi se u Novom Sadu, čija je pivara takođe u vlasništvu Ujedinjenih srpskih pivara.

Idemo na domaća piva tj. brendove. Za celih 65 dinara se može popiti Lav pivo. Prija mi, nemam baš nikakvih zamerki. Ali imam jednu simpatičnu pričicu, za koju ne znam koliko je istinita, i prepričaću vam. Pre nekolicinu godina, sad već davne 1995. godine, Prodigy su svirali u Beogradu. Nakon te svirke, na nekom od intervjua, na kliše pitanje šta će im ostati u pamćenju sa gostovanja u Beogradu, navodno su odgovorili sa - Lav pivo! Zašto? Zato što su konačno našli pivo od koga ih, kad se napiju, sutradan boli glava! :) Siročići, ko zna šta piju tamo po Londonu...


Nikšićko ima malo reskiji ukus, ali svidja mi se. Odmah se setim one reklame sa neizbežnim glasom Velje Pavlovića. Draga mi je ta reklama, jer nije napadna, a ima snagu. Jedna od retkih na kojima hrpa veselih momaka pred nekim TV prenosom fudbalske utakmice nije obavezno jedini način za promociju piva. Inače, ko nije znao - Nikšićko pivo se pravi u Apatinu. Logično.

Svojevremeno je glavni adut Trebjese, pivare-majke Nikšićkog piva, bila voda. Uzimana je direktno sa bunara u krugu fabrike, što je fabriku činilo jedinstvenom u tom smislu. Onda su Trebjesa i Apatinska pivara dobile istu mamu, a mama uvek zna šta je za decu najbolje. U Nikšiću se, pored Nikšićkog piva počeo praviti i Jelen za crnogorsko tržište. Apatin je počeo da pravi Nikšićko za Srbiju. Tehnologija je, jel'te, uznapredovala, i apatinska voda će sasvim dobro odmeniti nikšićku, bez brige. Odjednom voda nije baš toliiiiko važna. Heh, možda ne umem da razlikujem dva piva po ukusu, ali dobar i loš argument ipak umem. Ovaj je - loš.

Proizvod broj jedan Apatinske pivare je ipak čuveni Jelen, iako je evidentna sličnost u ukusima ova dva piva, (probala sam ih naizmenično). Jelen je najprodavanije pivo, a i najviše i najskuplje reklamirano pivo u Srbiji. Ovo je procena običnog, slučajnog posmatrača, doneta na osnovu nehotičnog background gledanja TV-a u prolazu, redovne vožnje gradskim prevozom koje nudi stalni uvid u bus reklame i ulične bilborde. Popularnost ovog piva se možda najbolje ogleda na mestima najsitnije prodaje, poput trafika, na kojima nema bog zna kakvog izbora, ali sasvim sigurno ćete uvek naći Jelen.

Jelen fura imidž nekog nestašluka i slobode, i to je po meni ok. Ali ako su nekom platili za slogan "Muškarci znaju zašto", nadam se da su u nekoj ugovornoj klauzuli sačuvali pravo reklamacije. Pa, moramo li vikati na sav glas koliko smo i dalje partrijarhalni? Pritom, ta kobajagi tajanstvenost meni više vuče na neodređenost, ili čak klasičan manjak argumenata kojim bi se ovo pivo istaklo, pa se mislim... Da li smo kao nacija toliko naviknuti na šuplje izjave da su takve čak počele da nas privlače, ili jednostavno, ne razmišljamo i verujemo masi. "Svi piju Jelen, i ja ću. Mora da je dobro."

Kad pomenuh slogan, da pomenem i nezvanični anti-slogan koji sam videla na netu, a odnosi se na bezalkoholno Jelen pivo, koje je prvi domaći proizvod te vrste, a glasi "Niko ne zna zašto" :))) Moram se u osnovi složiti sa čuđenjem toj potrebi da se osakaćenim proizvodima smeju ostavljati originalna imena. Mislim, pivo, pa bezalkoholno?! Daaaajte ljudi, nemojte, nazovite taj proizvod nekako drugačije...

Ipak, nije slogan ono što me je opredelilo da ne kupujem Jelen, sem kad nema drugog, nego gotovo neizbežna jutarnja reakcija probavnog sistema nakon večernje konzumacije umerenih količina ovog piva. Ko ima problema sa opstipacijom, nek' šibne uveče par rogatih, i ujutru će se vrlo verovatno radovati. Može biti i da ja imam neku urođenu intoleranciju na Jelen, a ono je sasvim u redu, ali eto, moram da primetim, jer se ispostavilo da je pomenuta reakcija više od slučajnosti.

Pils plus je meni pobednik među domaćim svetlim pivom. Nije on nešto mnogo različit od drugih. Paralelnim testom sam konačno uspela da osetim malu razliku u ukusima, i Pils jeste pitkiji od ostalih, a i osetno manje je gaziran. Pravi se u Zaječaru, pivara pripada kompaniji Ujedinjene srpske pivare, nastale partnerstvom između Heinekena i Efesa.

Nisam jedino pila BIP, tj. Beogradsko pivo, jer ga nigde nisam videla u 0,33 staklenoj ambalaži, a ponekad ga vidjam u plastici. Interesantno je kako je glavni proizvod beogradske pivare prisutan svuda sem u Beogradu, poput žene za kojom se proneo loš glas, pa i nakon što se ispovedila i preobukla iz BIP u Bg, svi od nje okreću glavu. Možda se ona i popravila kvalitetom, ali dobila je pohlepnog makroa. Privatizacija iz 2007. BIP je odvela u još goru krizu od one koja je snašla velike državne firme. Zbog dugova su rasprodali gomile nekretnina po Srbiji, pa i pivnicu Aleksandar u Cetinjskoj koja mi je obeležila studentske dane, a na kraju se i sam BIP brend našao pod hipotekom.

Dodjoh konačno i do dezerta što se ovog testa tiče, tj. do crnih piva, Nikšićkog i Lav. Probala sam ih naizmenično i Lav ima lepši ukus. Lepši znači manje gorak, sa slatkastom notom. Mana je što je po popularnosti daleko iza Nikšićkog, pa često u najbližoj prodavnici ne mogu da ga kupim. Inače, crna piva imaju nešto više od 6% alkohola, naspram pet ili manje koliko je uobičajeno za svetla piva. Cena im je u dinar ista, bar kad je reč o 0.33 staklenoj ambalaži, po 72 dinara za flašicu.


Kad smo kod flašica, moram reći da maltene nikad ne uzimam pivo u flašicama od 0,33 l. Nekako mi je tu malo piva a puno stakla. Volim polulitarske flaše, tj. čuveno zidarsko pakovanje. Mada taj oblik flaše više ne postoji. Sad svaka fabrika ima neku karakteristiku u samom obliku ili reljefu na flaši.

Kod zidarskog piva zanimljivo je i to što se ono kaucira praznim flašama, dok se 0,33 l staklenke ne kauciraju. Moram priznati da mi je to godinama bilo nelogično, mada se nisam trudila da pronađem neko objašnjenje, iako ono, naravno, postoji. Zidarke su jedno vreme bile jedini format u kojima se pivo pakovalo za maloprodaju, mnogo pre 0,33 flašica, limenki, ili plastike. U to vreme bilo je potrebno kaucirati flaše, kako za pivo, tako i za vina, pa i ulja... Flaše su se u fabrikama prale i ponovo punile. Kasnije se pojavila 0,33 staklenka, tananija i otmenija, za koju nije bila potrebna kaucija u vidu prazne flaše. Pivo u maloj flaši je uvek bilo skuplje, što je razumljivo, jer je ambalaža uračunata u cenu. Plati ti flašicu, pa ako hoćeš, slobodno je posle baci.

Nije se dojmilo ljudima da plaćaju skuplje za omiljeni napitak, niti da flaše bacaju. Staklo je ostala najcenjenija ambalaža, i navika kauciranja zidarki se nastavila do danas. Pročitala sam da su proizvođači potvrdili da danas kauciranje zaista nije preko neophodno, i da se cena ne bi mnogo razlikovala ni kada bi flaša bila bespovratna, ali da nikome ne pada na pamet da pokuša da pivopijama u Srbiji promeni tu naviku, jer je postala skoro ritualna. Prodavačica u radnji će vam radije prodati pivo bez kaucije uz dogovor da kasnije vratite flašu nego što će vam dozvoliti otkup flaše. Ako je ipak ubedite, pivo od pedesetak dinara traži još pedesetak, na ime kaucije. Prazne flaše su maltene vrednije od punih.

Iako me ponekad mrzi da vučem flaše i do prodavnice i nazad, mislim da kauciranje ima jednu ekološku prednost, a to je što je ovo način da se staklo odnosi na reciklažu. Kako kod nas nema razvrstavanja djubreta, i u istu kantu idu i staklo, i plastika, i papir, guma, lim, elektronski otpad ali i kore od lubenice i dečije pelene, to je pitanje koliko staklenka od 0,33 l bačena u takvu džunglu uopšte dobije šansu da se reciklira.


Na samom kraju, moram priznati da i dalje ne bih umela da prepoznam koje pivo pijem ako bih ga dobila u čaši, bez da vidim flašu. Paralelno ispijanje samo zarad razvijanja somelijerskih sposobnosti ne nalazim interesantnim, stoga ću nastaviti da volim pivo kao pivo. Ako mogu da biram, odabraću Pils Plus i crni Lav, i nadati se povratku Portera, nekada, negde...

Konsultovani izvori podataka - Nikšićko, JelenPolitika, Krstarica...

komentara: 28

  1. Svaka čast, fino si to isprobala. Danas sam i ja popila jedno malo pivo - Kilkenny, bilo je fino na rasprodaji, pa zašto ne? Volim crno pivo i baš mi je odgovaralo.

    ReplyDelete
  2. Sjajan post! Odlicno! Ja sam vinopija tako da malo poznajem piva, ali recimo da mi Corona i Sol najbolje leze.

    Hocemo post o srpskim tj. lokalnim vinima!

    Ja nazalost jos dugo necu biti u mogucnosti da pijem alkohol. Ah!

    ReplyDelete
  3. Bas si se pronasla u ovoj temi :-) Zaista sam uzivala citajuci ovaj post.Jako je opusten i interesantan i mami osmijeh svako par recenica. Volim i ja pivo :-)

    ReplyDelete
  4. E ovo je zaista studiozno urađeno istraživanje vredno jednog pisanog članka u novinama. Ja ne mogu ništa doprineti komentarom, pošto pivo ne pijem, a svo iskustvo je svedeno na pravljenje brkova od piva kad sam bila mala. Sada je i to protiv zakona!

    ReplyDelete
  5. Odlican post i predivne fotke! Od alkoholnih pica pivo je definitivno moj favorit! Nekako mi najbolje sjeda :) S tim da mi je dovoljna jedna "zidarska" da mi se zamanta u glavi pa tu prestajem :)

    ReplyDelete
  6. Draga Majo,
    S interesovanjem sam pročitala tvoj raport o pivu u Srba, slažem se potpuno da je Jelen treš od piva i nije mi jasno zašto ga svi kupuju.

    No, javljam se pošto živim u tako, jednoj zemlji u kojoj se ponešto zna o pivu, da te obradujem i kažem da je ovde zidarska flaša od 0,5 i dalje standard i da su flaše od 0,3 za sekaperse. Osim toga, piva u limenkama gotovo i nema, a u plastičnim flašama ga nema UOPŠTE, takva ambalaža se smatra uvredljivom za napitak kojim se ljudi ovde - veoma blago rečeno - ponose.

    ReplyDelete
  7. Kao sto rekoh ranije, pivo ne volim, al analizu sam procitala od prvog do zadnjeg slova! Svaka ti cast na trudu, ocekujem da ce tvoj danasnji post netko iskopirati u sklopu analize trzista...;-))

    ReplyDelete
  8. Odličan post, mislim da ću ti jednom ukrasti ovu ideju sa degustacijom piva i postom na tu temu :)) bome si se fino nauživala raznih vrsta, odlične su ti recenzije.
    U posljednje vrijeme mi kupujemo Paulaner pivo (pšenično) i odlično nam je, on voli piti svjetlo, ja tamno. Može se kupiti u staklenim flašama koje se ne moraju vraćati. Od domaćih najčešće konzumiramo Karlovačko, meni odlično, dok mi je recimo Ožujsko katastrofa (ima mi okus po deterdžentu za pranje suđa). Volim i Velebitsko crno pivo, tko nije probao-preporučam. Nedavno je kod nas u Karlovcu naša Karlovačka Pivovara izbacila Karlovačko Radler-s dodatkom limunovog soka ili čega već. Meni se ne sviđa, to je pivo sa smanjenim postotkom alkohola i nije mi to to, ili ću piti pivo, ili sok od limuna-zajedno mi ne ide. Iako sam vidjela da je dosta popularno postalo i da se ljudima sviđa.

    ReplyDelete
  9. E, pa svaka ti cast na ovom postu, moram ti reci da mi je bilo vrlo zanimljivo iako pivo ne pijem ali znam kome ce ovaj clanak sigurno dopasti, idem odmah da pokazem mom tati, mislim da ce se oduseviti...fotke su sjajne!;))Puno te pozdravljam...

    ReplyDelete
  10. Uživala sam u oba posta o pivi. Šteta što nisam bila na degustaciji s tobom, obožavam pivu. Kad sam bila mlada i djevojčurak, pivu nisu pile djevojke, uvijek su mi govorili da pivu piju samo kočijaši???? Onda sam krenula u svijet i vidjela da su mi lagali, ha ha. Trenutno mi je favorit Meksička Corona. Pravi znalci kažu da je to piva bez veze, no baš mi se sviđa trenutno. Odličan post.

    ReplyDelete
  11. Pošto sam i sam pivopija, iz zdravstvenih razloga...naime dugo sam imao čir na dvanaestercu, a vino i čir se nešto nisu baš ljubili mnogo, ja sam moj čir morao da hranim isključivo onim što mu se sviđa, a to je pivo. Nisam ja neki stručnjak za pivo, da se odmah razumemo. U vreme kad sam ja visio po Beogradskim kafanama, nije bilo toga ko sad. U to vreme kad hoćeš pivo, ti konobaru samo kažeš "daj mi pivo", nisi uopšte morao da se gnjaviš oko toga dal ćeš Efes Pils plus, Nikšićko...uvek ti donesu PIVO. I da ti pravo kažem ne samo da su znali šta tražiš, nego te nisu pitali ni dal hoćeš hladno ili vruće. I uvek je bilo od pola litre, sem ako nisi u nekoj pivnici tada je bila krigla od 1 litar ali u njoj je bilo pola pene i to ti dođe na isto.

    Nakon ovog kratkog istorijata, postoji jedan poduži period vremena od 25 godina kad sam ja radio neke druge stvari pa nisam više zalazio u kafane, ali od pre neku godinu zalutam ponekad na neko mesto sa dobrom klopom, i mogu ti reći da se slažem sa tobom. PIVO JE I DALJE PIVO, samo su ga iskomplikovali sa tim malim flašicama, i raznim etiketama, ali da ti kažem kako sam se ja dosetio, i sva ta čuda ladno preskočim. Tražim pivo od 0,5 litre. E takvo ili nemaju, ili imaju samo jednu vrstu. Interesantno je ali to pivo je i jeftinije od onih prcvoljaka. Uglavnom, moj zaključak je, da se nije ništa bitno promenilo od onda do sada.

    Uzgred, slažem se da je PILS najbolje pivo koje danas može da se kupi u Beogradu. Nije ono nešto specijalno bolje od drugih, ali ja sam primetio u par navrata da kad popijem više od 15 piva, a pijem samo u konzervama znači pasterizovano, uvek me ujutru, boli glava. Samo od PILSA me ne boli ništa. Čuj boli, jedva čekam da ustanem pa da nastavim ...

    ReplyDelete
  12. Lepo je sto si se zrtvovala:)Mogu misliti kako su te gledali:)

    ReplyDelete
  13. "Nikšičko pivo se pravi u Apatinu. Logično." - Ha, ha, ha...sa Crnogorcima i ovo ima logike.
    Majo, ja stvarno nisam ljubitelj, pa tako nisam ni poznavatelj piva. probala sam ih par i zaboravila kakvog su okusa, meni je svako isto, jednako neprivlačno.
    Moram reći da si prpoustila jedno od zvanično najboljih u bivšoj jugi Sarajevsko.
    Ne znam kakva su ta piva sa vodom iz ravničarskih krajeva, jer mi je i od same vode muka, a prednost Sarajevskog je bila voda.
    Također si propustila hrvatska piva barem Karlovačko i Ožujsko, pa gdjegod ih strpala (u strana ili domaća).
    Još jednom svaka čast na isprobavanju i datim ocjenama. A reklame za pivo su posebno poglavlje koje zaslužuje detaljnu amalizu. Jedno po jedno pivo i jedna po jedna reklama i slogan. Slogan "Muškarci znaju zašto" ... ???? .... nikada i ni od koga nisam čula da pivo pozitivno utječe na seksualne moći pa onda ne znam šta bi to muškarci trebali znati zašto.

    ReplyDelete
  14. Veoma poucan ekspriment, vredan svake zrtve :)

    Uh, Niksicko je meni skoro doslo glave, posle jedne case, celu noc sam imala sou u stomaku.
    Jedno od najboljih stranih piva na nasem trzistu je bilo Grolsch, nije bilo bas jeftino, ali vredelo je svaku paru. Bilo je u flasama sa cepom koji mozes da otvoris/zatvoris, tj. ako ne popijes celo odma' da ti ostane za posle, a da ne izvetri. Keve su bile odusevljene ovim flasama i slucajno da ih ne bacamo, jer su sluzile za pakovanje domaceg paradajz soka:) A onda je nestalo sa trzista:(
    Meni ne smeta mala staklena flasa od 0,33, ali mi smetaju one velike plasticne od 2l. Tu mi nema niceg primamljivog, razumem ja da je tu rec o kvantitetu, ali plastika nikada nemoze da zameni staklo. To, bre, cak i drugi ukus ima.

    Slike su ti profi, ako je to nova rasveta na delu onda WOW, ako je stara onda opet WOW!

    ReplyDelete
  15. Katarzis, blago tebi kad imas da kupis Kilkenny :)

    Dolce Fooda, vina ja skoro da ne pijem, a naravno uopste ne poznajem, pa to ostavljam nekom drugom. A malo piva, dok budes dojila, nece da skodi ;)

    Sanja, pozdrav!

    Jelena, nisam cula za taj zakon, ali ne bi me cudilo.

    Irena, hvala, pozdrav!

    MaxividO :)
    Znala sam (procitala dok sam ovaj post pisala) da na zapadu ima velikih staklenih pakovanja, cak ima i nekih od 6dl (odlicno!), ali koliko sam shvatila ne nosite prazne flaše da biste kupili pivo. Tome sam se ja čudila, što se odve za 0,5 l nosi kaucija, a za 0,33 l ne. A staklo i jedno i drugo. Inace, tu gde ti zivis, i gde se "zna nesto o pivu" ;) je sugurno raj za ostrašćene pivopije. Pozdrav!

    Lusitania, hvala ti. Pozdrav veliki!

    Tamara, drago mi je da ima još ženskih ljubitelja crnog piva :) Za Ožujsko sam još negde pročitala da je isforsirano a ne naročito dobro pivo. Izgleda da svuda ima po jedno takvo :))

    Mignonne, pozdrav za tebe i tatu :)

    Ooo, Dunja, da si bliže pa da te vodim na pivo, cenim tvoje mišljenje jako, jer si uvek jednostavno realna, a još kad se poklopimo u mišljenjima, mnogo mi je drago. Veliki pozdrav!

    Dade :))) Ih, samo 15?! Izađi na crtu ako smeš :P Ma meni je 1.5 dosta, al' svejedno rado bih popila pivo sa tobom!

    Dzoli, bas sam se "zrtvovala" :)) Tesko zabu u vodu...

    Cosmo, nije meni palo na pamet to što i tebi, kad govorimo o Jelenovom sloganu. Mislim da se ovde išlo na "dodvoravanje" i proglašavanje "muškarčinama" (u svakom smislu) svih osoba muškog pola koje se odluče da cugnu Jelen. Inače piva koja pominješ nisu bila u kvalifikaciji za test, jer ih kod nas nema. Nisam ja baš bila u stanju da probam sva piva sa prostora bivše Juge, već otišla u najbliži Maxi i tamo kupila šta sam našla. A nešto sam i prekočila, recimo Becks jer je bio samo u pakovanjima po 6, i beše još neko. Pozdrav za Sarajevo.

    ReplyDelete
  16. Ana - Nikšićko i Jelen su maltene isto pivo (u paralelnom testu ova dva piva su najsličnija po ukusu, zapravo ja nisam našla razliku), tako da me "reakcija" ne iznenadjuje.
    Simpatična mi je ta pričica za Grolsch, nisam znala, niti sam probala to pivo.

    Mnogi kažu da se ukus piva u plastici menja, ja eto nisam ni to uspela da potvrdim, ali ne sumnjam da ima i onih koji mogu. Meni je plastika odbojna sama po sebi, a kupim i ja ponekad pivo u plastici, kad ne ponesem flaše ili u nekoj "iznenadnoj" situaciji :))) Inace, poznavala sam devojku koja je mogla da razlikuje ukuse piva iz zelene i braon flaše. Isto pivo, mislim ista vrsta piva, sipaš joj u dve čaše, odneseš joj, i ona ti kaže koje je bio u kojoj flaši!!! Ja to nisam videla uživo, ali to mi priča njen muž, zamisli njegovog iznenađenja kad je morao da joj prizna da zaista nepogrešivo pogadja!

    ReplyDelete
  17. I ja sam pivoljubac i u puno stvari sam se pronašla u tvoja dva posljednja posta. Moj pivski staž je također poprilično dug. Vjerojatno je i moj započeo s nekim oblikom smozavaravnja i laganja kako mi je fino, a onda se rodila prava ljubav. S druge strane s vinom mi se nikad nije dogodio taj klik. Ono mi je uvijek kiselo i nikako mi ne paše, a da se razumijemo davno sam prestala piti bučkuriše koji se samo nazivaju vinom. Pivo mi paše, uz klopicu, uz druženje, po vrućini i po hladnoći, jednostavno ga volim. Znam da će ovo mnogima čudno zvučati od jedne Dalmatinke ali ja naprosto ne vidim ljepotu crnog vina, dok me ljepota crnog piva očarava. :D :D
    Kako sam odrasla u Splitu moje prve pive su bile one iz Splitske pivovare. Oslobodi me bože koji su to užasi od pive bili. Devedesetih je splitska pivovara imala licencu za Kalsberg i svi smo mahom to pili. Užasno pivo, ali nismo znali za bolje. Kasnije su dobili licencu za Zlatorog i uspjeli zasrati to kultno pivo. Sada kad kupujem zlatorog jako pazim jel uvozno Slovensko ili naše.
    Moji starci su oduvijek bili ljubitelji karlovačke, a zbog nesretnih okolnosti devedesetih tu se pivu u Dalmaciji nije moglo nabaviti. Oni su je tada dizali do mitskih razina pa mi je tako Karlovačaka postala i ostala najdraža piva.
    Studenski dani su bili obilježeni pivom. S njom smo slavili prolaske na ispitima, oplakivali padove ili naprosto sjedili na stepenicama ispred faksa, pili pivo i uživali u lijepom vremenu.
    Kad sam vidjela temu za Ajme kod Ane palo mi je napamet da bi mogla napraviti neki pregled piva koje volim. Nešto poput ovoga što si ti odradila. Možda još i stignem napraviti nešto slično, vidjet ćemo.
    Od ovih pivi koje si ti isprobala poznate su mi samo „strane“ koje se mahom proizvode u našim pivovarama po licenci. Od srpskih piva nisam ništa probala osim tog famoznog Jelena i Apatinske. Ni jedna ni druga mi se nije posebno svidjela. Kad smo bili prije par godina u Crnoj Gori silno smo htjeli probati Nikšićko pivo međutim dobili smo Nik pivo. Svi su nas uvjeravali da je to ista stvar ali sad vidim kod tebe da nije?!
    Eh da zidarke i meni nedostaju. Sad su sve pive u nekim fensi flašama i više ne možeš dati praznu bocu Ožujske za Karlovačku npr. U vrijeme zidarki je boca bila boca, bez obzira na marku. Kod nas se također pive prodaju u tim plastičnim bocama. Iako mi je ta ideja pomalo odbojna jednom su radili istraživanje i dali ljudima da kušaju pivo iz stakla i iz plastike ne znajući koje je koje, nitko nije osjetio razliku. Dakle stvar je o psihološkom momentu, ali slažem se s Maxividom, plastika mi nije dostojna tako finog napitka kao što je pivo. :)

    ReplyDelete
  18. Odličan post da nas upoznaš s okusima piva za one koji nisu pivoljupci kao ja ,nekad kad me uhvati gušt volim popiti Becks i to je to.Nekako mi najbolje paše.

    ReplyDelete
  19. Odlican dopis :)

    Moje omiljeno pivo nije na Tvojoj listi, premda bih ovo crno lav rado popila, pa ako imas prilike pocasti se predivnim St Peter's-om(probaj "organic & bitter".. ne boj se kao ya;))

    Znam da se pivo pije u omiljenom drustvu, i da mi nije mesto ovde, ali ovo pivo koje sam ti preporucila zasluzuje svaku zrtvu :))

    http://tinyurl.com/3rqavky


    Poz.

    p.s. Na sajtu St Peters'a ima i predivnih recepata s pivom pa je i to za preporuku ;)
    http://www.stpetersbrewery.co.uk/find/Recipes.htm

    ReplyDelete
  20. Andrea, vidim da sam našla sagovornika ;) Vino nisam volela nikada, mada pio se špricer jedno leto, i pre nekoliko godina probam Vitač, makedonsko poluslatko vino, i shvatim da ipak nisu sva vina kisela. Probam ja s vremena na vreme i neko suvo, tek da vidim da li se tu nešto promenilo. Paaa, za sada nije, ali imam još fore :P Dotle, živelo pivo :))

    Dilajla, pozdrav!

    MajloV, nisam videla to pivo kod nas, a dobro si mi pokazala kako izgleda, jer ko zna da li bih provalila da je u onakvoj flaši spakovano pivo, cak i da ga ima ovde :))) Baš je neobična i zanimljiva flaša. Ako nabasam, probaću, bez obzira na onaj drugi, pomalo zajedljivi deo komentara. Pozdrav!

    ReplyDelete
  21. Nisam baš pročitala ceo post, moram priznati. Iz razloga što apsolutno uopšte ne volim pivo, u životu ga nisam pila, ne volim ga ama baš nikako. Dobro, morala sam nekad u ranoj mladosti da ga probam da bi znala da ga ne volim ha ha ha ...U stvari ja ne pijem ništa od alkohola.
    Ali sam morala da svtarim i da ti kažem da ti ovde fali NAJBOLJE pivo (po rečima vrsnih znalaca i uživaoca istog) a to je Zaječarsko pivo. Jesi ti spomenula Pils, ali nije to ono pravo. :) Srećom, eto tebe kod mene uskoro na degustaciju, pa ćeš i sama da se uveriš. :)

    ReplyDelete
  22. Uvek me odusevi kada se nekoj temi pristupa sa ovakvim entuzijazmom i vidljivom paznjom... Majo, i ovog puta - svaka cast. Nisam znala da sve te vrste i postoje. Sve pohvale sto si odabrala pivo u staklenim flasama! Glasam za staklo - uvek. Nisam vrsni poznavalac piva, sta vise uglavnog ga pijem leti, kad su velike zege ili uz rostilj...
    Bitno je da ti uzivas u pivu... a, za prepoznavanje - to je stvar prakse i vezbanja, zato Majo - veDZbaj, veDZbaj sto vise :)))
    Pozdrav

    ReplyDelete
  23. Iako nisam ljubitelj piva i osim povremeno jabučnog Cider-a ne pijem ga, sa zanimanjem i užitkom sam pročitala tvoj post. Super si napravila ovu analizu piva i još bolje si nam je prikazala. Jako, jako dobro i zanimljivo.
    Slike piva su odlične !

    ReplyDelete
  24. Svaka ti čast na trudu i strpljenju, odličan post !!

    ReplyDelete
  25. Možda je malo dockan, ali kao veliki ljubitelj ječmeno-hmeljnog napitka, ne mogoh a da ne odgovorim =)

    Portera se sećam vrlo dobro, ali po lošem. Iako sam čari tamnog piva spoznao tek u kasnijim godinama života, tada mi se užasno loše dojmilo. Najgora piva koja pamtim su gorepomenuti Porter, vršački Cofman (iliti Zofman) i pivo pivare Ritiševo (koje se ne znam iz kod razloga služilo na Akademiji krajem '90. - verovatno je bilo najjeftinije).
    Sada tamno Nikšićko (mada ga preferirarm u točenom stanju) je vrlo dobrog ukusa, lično meni bolje od Ginisa koji se prodaje kod nas!
    Nikšićko, kao što si i napisala, više nije to. Mada je Nikšićko u CG neuporedivo boljeg kvaliteta, nego u Srbiji! Nekada su mi dva najbolja piva bila upravo ono (ali iz Trebjese) i legendarno Pećko (od izvorske vode Belog Drima) - meni vrhunac u tim srednjoškolskim i studentskim danima! A prodavao ga je dragstor Sezam u 27. marta, ukoliko me sećanje ne vara, još i početkom 21. veka ;)
    Mada u to vreme, kako tekst i govori, sve je zavisilo od para sa kojim sam mogao da se isprsim. Kad je bilo, bilo je lepo! Kad nije, mogla je da prođe i Kasina - Prva srpska mini pivara - sa tada meni nepojmljivo lošim pivom (od koga je sutradan bilo narodno veselje). A pivnice u Cetinjskoj, kao i one iz Skadarske, se sada sa setom sećam... Tada divni BIP, direktno točen iz pivare, i ćevapi ( ovo pišem jer nikako nisam ljubitelj krilaca).
    Za Pils plus se apsolutno slažem! Izuzetno pivo, vrlo pitko, tanama malo teže od Tuborg Green-a (jedinog ovog našeg nažalost), koje je ipak za moj ukusu previše ''light''.
    Amstel mi je kao posinak MB-a (koje mi je bilo očajno). Kao i grčki Amstel, tako mi je i srpski očajan, dok već u Mađarskoj može da se popije odličan i to više vrsta, (Amstel Light - samo mu ime govori, Amstel Bock - tamno, Amstel Gold - crvenkasto pivo, boje ćilibara, lični favorit i Amstel Pils - kao i vsa pils piva, laganica), a nije ga teško nabaviti sa masama prijatelja koje hrle u Segedin u mesečne kupovine. Inače, izvorni holandski je odličan!
    Efes dobro pivo inače, ali u Srbiji nisam pio ono klasično već Efes draft, koje mi je pitko.
    O dva najveća brenda Srbije, Jelenu i Lavu, ne znam šta bih rekao. Apsolutni sam protivnik Jelena, piva koje mi je više puta izazvalo veliku glavobolju i dijareju. Lav pijem, u nedostatku Pils plusa (što je ulavnom i dešava). A osvrt na ostala strana, Carlsberg (na skali 1-10) 9, Budweiser (iako ga nisi popila ovom prilikom) isto 9. Sada već u našim megamarketima može da se kupi vrhunsko bavarsko pivo Erdinger (mutno), po ceni od nekih 120-130 rsd za flašu od 0,5 l. Pa barem jednom mesečno sebi priuštim užitak opijanja istim!
    Ali svaka čast na istrazi i upornosti. Pivski pozdrav =)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uuuu, ja sam pozaboravljala šta sam sve probala i pisala, sad sam morala da se podsetim da bih ispratila komentar :) Hvala na ispisanim utiscima o raznim vrstama piva. Simpatično mi je skroz što ti je Porter bio baš bljak, a meni baš naj, toliko o ukusima :))
      Pozdravljamo te (trenutno) Lav i ja :)

      Delete
  26. Dobar tekst, dopao mi se, ali da ispravim jednu stvar:

    "Volim polulitarske flaše, tj. čuveno zidarsko pakovanje. Mada taj oblik flaše više ne postoji."

    Ne reci dvaput, Valjevsko pivo je hardcore - još ga pakuju u one stare zidarske flaše (tj. zidarskog oblika, kao nekada BIP i ostalo) :) Doduše, nije lako za nalaženje, ali ima ga na nekim mestima u Bg koliko znam, a naravno i u valjevskom okrugu. Inače, sasvim dobro pivo, za preporuku.

    ReplyDelete
  27. Majo, svaka ti cast!! Ja sam obozavateljka piva, ali nisam znala da ti to ovako studiozno izucavas ;)
    Ja sam iz Zajecara i jako mi je drago sto za nas imas samo reci hvala, ali ja ti savetujem da OBAVEZNO probas naseg "zidarca" ali iskljucivo u staklencu. To je Zajecarsko pivo i mislim da je najjeftinije u Srbiji.

    ReplyDelete