Sunday, May 19, 2019

Besplatan kurs fotografisanja hrane - prvi deo


Kad sam pre 11 godina započela sa pisanjem bloga, veze nisam imala o fotografiji. Mislila sam da razliku između prosečne i wow fotke pravi samo foto-aparat. Logično, kupila sam svoj prvi DSLR. 
I znate šta se desilo? 

Fotke su postale jasnije, ali ne i lepše!

Tu sam se ja zamislila i shvatila da moram nešto da poradim na izgledu kako same hrane tako i okoline u kojoj se hrana nalazi, rasporedu stvari na stolu...

Sad kad imam dobar aparat, to je jedino što mi nedostaje, mislila sam.

Ali, pogrešno sam mislila da je to jedino. Jer tada još nisam znala da je za fotografiju najbitnije svetlo tj. razumevanje svetla.

Oko je mnogo moćniji procesor od foto aparata! 

Na primer.

Odem na rođendan kod prijatelja i vidim fantastične, rumene i bucmaste kiflice na tacni i divim se.

Onda uzmem aparat da to zabeležim, pa kad vidim kako on vidi, shvatim da to veze jedno s drugim nema! Da sam ja videla na taj način, pitanje je da li bih uopšte pomislila za te iste kiflice da su fantastične.


Kako to?

Tako što je oko povezano sa mozgom, a mozak sa emocijama.

Wow, kakve kiflice! je emocija oduševljenja.

Mozak stavlja fokus na hranu sa tanjira, koja je možda još uvek topla i miriše, šalje signal da su kiflice sigurno preukusne, jer se divno sijaju i izgledaju baš kao one koje volite, koje vam je pravila mama... Ne vidi on da l' je sadržaj tog tanjira "nešto braon", niti mu smeta žuta činija koja nikako ne ide uz "nešto braon", kao ni refleksije na keramici... Kad mozak signalizira buđenje lepih emocija, oko je u stanju svašta drugo da izignoriše.

Sa druge strane, foto aparat o tome ne zna ništa. Njegovim okom upravljaju zakoni fizike, a mozgom mehanike i elektronike.

Tu nema emocija.

Da bi napravili lepu fotku, moramo razumeti kako aparat vidi.

Dnevno ili veštačko svetlo?

Čula sam nebrojeno puta izjavu da je za fotografiju dnevno svetlo bolje od veštačkog.

Ovo može biti tačno koliko i netačno, zavisno od mnogih uslova, a naviše od kvaliteta svetla. Veštačko svetlo je i baterijska lampa, i sijalica u lusteru, kao i studijska glava sa softbox-om od metar puta dva.

Izjava da je jedno bolje od drugog nastaje iz nerazumevanja svetla, a lako se prihvata i širi jer sama reč prirodno navodi na poželjno, a veštačko na nepoželjno. A istina je da se i na dnevnom svetlu mogu dobiti očajne fotke, kao i da vrsan poznavalac svetla i tehnika njegove modifikacije, može u studiju da reprodukuje bilo koju “dnevnu” situaciju.

Ali - pričamo o ooozbiljnom znanju, koje nema čak ni svaki profi fotograf, a kamo li mi amateri.

Dakle, pitanje da li je bolje dnevno ili veštačko svetlo je isto kao da pitate da li je bolja italijanska kuhinja od arapske. I jeste i nije i zavisi.

Ipak, možemo se složiti u jednom - dnevno svetlo je “bolje” jer je svima dostupno i ako skapirate par osnovnih stvari manja je šansa da dobijete lošu fotku, nego da slikate pod sijalicom u trpezariji.

Veličina izvora i mekoća svetla

U slučaju dnevnog svetla, razmišljajte o suncu kao izvoru. Znamo da je ono u suštini ogromno, ali za nas je, ako pogledamo u nebo - mala žuta tačka. Kad je izvor svetla tačkast, senke su oštre, često se mogu pojaviti “otoci svetla” ili ružne refleksije.

U zatvorenom prostoru tačkasti izvori su sve sijalice, lampe, lusteri, neonke... Neonka je možda pre “linijski” izvor nego tačkast, ali suština je ista. Površina izvora svetla je mala.

Tu je situacija još gora nego na suncu, jer sunce je jedno, a u kuhinji, recimo, možemo imati više sijalica, dakle više tačkastih izvora.

Npr. ja imam tri lampe pod visećim elementom na jednoj strani kuhinje. Ako nešto slikam na radnom delu koji osvetljavaju te lampe, to izgleda katastrofalno, jer imam tri tačkasta izvora, svaki pravi svoje oštre senke, svaki ostavlja svoju refleksiju... Svako svoju politiku vodi!

Pogledajte na ovom primeru kako oko tacne ima tri nijanse oštrih senki + sitni otoci svetla po šoljici!

Užas!


Šta nam je činiti? Povećati površinu izvora svetla!

Ako smo u stanu - povećaćemo sijalicu, a ako smo napolju - povećaćemo sunce! :)

Doooobro, ne možemo bukvalno povećati ni sijalicu ni sunce, ali možemo umetnuti između tačkastog izvora i našeg tanjira koji slikamo nešto belo-poluprovidno i relativno veliko, postaviti ga tako da ne ulazi u kadar, i onda će taj umetak postati izvor!

U ovu namenu koriste se difuzeri koji se mogu fiksirati preko osnovnog izvora ili umetati po potrebi, i mogu se improvizovati ili kupiti.

Ja sam dugo imala neku rasvetu sklepanu od starih fioka, u koje sam ugradila dva sijalična grla, a preko svega stavila pek papir. Te dve sijalice unutar fioke su tačkasti izvori, a pek papir je fiksan difuzer, i sad je cela površina fioke, tj. papira, postala izvor. I to značajno veći od “pravog” izvora, tj. sijalice.


Kasnije sam kupila sklopiv, trouglast, ručni difuzer koji uvek nosim sa sobom ako slikam napolju, a koristim ga i u stanu.

On je OK ako se slika nešto relativno malo, poput jednog tanjira, ali ako slikate ceo sto, trebalo bi nabaviti difuzer značajno većih dimenzija.


Nego.

Ako slikate pored prozora, šta mislite - koliko je velik vaš izvor!?

a) Onoliko koliko je velik prozor
b) Onoliko koliko je veliko sunce, jer prozor ne svetli sam od sebe

Opet nema jednog tačnog odgovora, već zavisi od toga KAKVO nam svetlo stiže kroz taj prozor!

Varljivo sunce

Ako je dan vedar i sunčan, a prozor zapadni i vi slikate kasno popodne - tad ćete imati direktno sunce, dakle tačkast izvor i oštre senke i sve ono što ne želimo.

Ako pored istog tog zapadnog prozora slikate ujutro, kad nema direktnog sunca, situacija je znatno bolja.

Ako imate prozor koji gleda na sever, to vam je potencijalno najbolje mesto u stanu, jer ni u jednom periodu dana nećete imati jako, direktno sunce.

Olivera sa bloga Ja u kuhinji ima divan, velik i nizak prozor na severnoj strani i većina njenih savršenih fotografija nastala je tu!




Takođe, sigurica za fotkanje je rano pre podne ili predveče, tj. u vreme kad je sunce nisko i nije direktno.

Poželjno je imati stativ, jer u tim uslovima, kad svetla količinski nema mnogo, slika napravljena iz ruke može biti mutna ili imati šum (zrnca, “mrvice”). Pričaćemo o tome više nekom drugom prilikom.

Oblak je tvoj drug! 

Ako je dan tmuran, imaćete daleko bolje uslove pored bilo kog prozora, jer su oblaci jedan veeeliki prirodan difuzer! Tad je izvor velik kao ceo prozor. Odnosno, ako ste napolju, izvor je velik kao celo nebo!

Kad god je neki šućmurast dan i svi se žale na bezvolju, ja kažem

Ali dan je divan! Vidi kako je perfektno difuzno svetlo! :)

Oblaci, i to oni gusti, koji dan čine sivim, su veliki prijatelji fotograifje! Sunce je negde iza, ono “otpozadi” osvetljava sve te oblake, a oblaci su bucmasti i pufnasti, pa lepo raspršuju i umekšavaju tu svetlost.

No, dok god ne možemo naručiti oblake po potrebi, ostaje nam da se snalazimo.

Ručno umekšavanje svetla

Ako slikate pored prozora, navucite zavesu. Ali samo belu, jer zavese u boji menjaju boju svetla, što ne želimo.

Ako zavesa jeste bela ali tanka, pa ne umekšava svetlo dovoljno i senke su i dalje oštre, okačite preko prozora beli dušečni čaršav ili neko slično belo platno.

Ako slikate napolju - tražite prirodnu senku ili ponesite difuzer, bilo pravi ili improvizovani.

Ovo je fotka sa jednog okupljanja blogera na Adi, kad je dan bio vedar, a mi za klupom pod drvetom, pa je šarenila senki od lišća bilo kol’ko nećeš! Ja sam ovde glumila šator tj. bacala senku na tanjir, dok je neko drugi slikao :)


Vežba pored prozora

Ovo je moja trpezarija. Stan je u prizemlju, a prozor je na zapadnoj strani. To znači da popodne, sve do zalaska imam direktno sunce, plus imam rešetke na prozoru i lišće na drveću koje mi pravi raznorazne prošarane senke.



Bila je subota, prvi dan vikenda, šansa da uradim “nešto za blog”. Odlučih da napravim ovu vežbu pored prozora, da jednu istu scenu uslikam pod različitim svetlosnim uslovima, da bi mogli lako da uporedimo rezultate.

K’o za inat, ništa baš fotogenično od hrane nisam imala, mislim na nešto koloritno ili oblikom zanimljivo.

Daj šta daš, poslužiće i reciklaž-pitica koju sam smućkala tog jutra za doručak od kora pred istekom roka, ajvara pod donjom trećinom tegle, prazilukom kupljenim pre deset dana kad sam pravila projice, jaja, pavlake... Ukusna je pitica, ali je sva braon i nezanimljiva za slikanje sama po sebi.

Uz malo sira, rotkvica i zelja, namestih koliko toliko da to izgleda (proces nameštanja ove male scene pokazaću vam drugi put).

Postavila sam aparat na stativ, tako da mi prozor bude sa desne strane i napravila sam tri fotke
- bez ičega na prozoru
- kroz zavesu
- kroz beli čaršav


1) Bez ičega na prozoru je uglavnom - lutrija. U vreme kad sam slikala sunce je počelo da zalazi i pravilo je šarene senke koje su se menjale svako malo.

Ista vrsta nepredvidivosti se dešava i kad je vreme promenljivo oblačno, pa čas sunce, čas oblak, fotkate 10 slika u razmacima od po minut i sve budu različite!


A mogu i super da ispadnu fotke pored “golog” prozora, ako su spoljašnji uslovi dobri.

Suština je da naučite da primećujete i razlikujete te uslove.

Ja i dan danas, kad sam na nekom levom mestu i uopšte se ne bavim slikanjem, npr. kod mame i tate u stanu, hvatam sebe da gledam u senke, prozore i lampe, objašnjavam sama sebi da l' bi to bilo dobro mesto za fotkanje ili ne...


2) Na prozoru je crveno-bela karirana zavesa. Primetite kako nema oštrih senki, ni “pregorelih” delova slike. Dakle, zavesa je difuzovala, umekšala svetlo. Ipak, ova moja zavesa nije dobra, jer nije čisto bela, pa je sve povuklo neki crvenkast ton.


Dalo bi se to delimično srediti u obradi, ali nećemo tako, da pravimo pogrešno, pa da sređujemo.

3) Beli čaršav je najviše umekšao svetlo i te fotke su mi ispale najbolje. Nekako je na njima sve mirno, prirodno, skladno. Je l’ da?


E sad, da je napolju već bilo oblačno, a ja stavila ovaj deblji difuzer (dušečno platno ima gušće tkanje od zavesa), bilo bi previše.

Razumete?

A sad vi!

Pozivam vas da uradite sličnu vežbu. Sa foto aparatom koji imate, ili čak sa mobilnim telefonom ako nemate aparat.

Odaberite jedan prozor u stanu pored kog ćete slikati. Poželjno je neki u čijoj neposrednoj blizini imate sto ili nešto što može da glumi sto na koji ćete spustiti hranu. Postavite se tako da vam prozor bude sa strane, ili da je ispred vas.

Napravite tri fotke sa iste udaljenosti, pod istim ulgom (ili što sličnijim, ako slikate iz ruke)
- bez ičega na prozoru
- kroz zavesu koju imate
- kroz beli čaršav

Po mogućstvu to isto uradite u više navrata, recimo ujutru, pa u rano popodne, pa predveče. Ili bar u dva različita doba dana. Zapišite sebi kakvo je vreme napolju bilo tad kad ste slikali.

Predlažem da na tanjir stavite neke suve kolačiće ili slane grickalice ili činiju sa voćem. Nešto što može da stoji napolju ceo dan.

Bilo bi idealno da fiksirate foto aparat ili telefon, da bi na svim slikama zaista uvek imali isti kadar.

Na kraju dana pogledajte i uporedite sve te slike. Odredite najbolju i najlošiju i objasnite sebi naglas zašto ste baš te dve odabrali.

Ako hoćete da zajedno prokomentarišemo, može i to.

Samo onda napravite i jednu sliku “izdaleka”, da se vidi prozor, sto itd. Kao što sam ja slikala trpezariju. Podignite slike u neki svoj album i ostavite mi link u komentaru ili mi pošaljite link na email mamajacooks@gmail.com sa subject-om “Vezba 1” :)


p.s.
Podsećam vas da je u toku konkurs za Lidlovu Gastro Zvezdu, detalje u vezi uzimanja učešća pročitaje u prethodnom postu, pa ako vam se čini primamljivim, kol’ko sutra aparat u ruke i vežbanjac! Ulaznice se primaju do 27. maja u ponoć, tako da - imate fore!

komentara: 4

  1. Eh super ti je ovo pa mozda i moje slike postanu malo bolje vremenom. Jedva cekam nastavak. Ja nemam bas dobar prostor za slikanje. Imam prozor koji je dosta daleko od stola a nemam finu rasvjeru. Vec duze vrijeme osjecam da je to bas problem mada ni par podloga i pozadina ne bi bile na odmet. Ja pored toga obicno slikam hranu koju ostali cekaju pa nemam vremena za neko fino slaganje detalja a zao mi je sto su mi slike tako obicne i ne mogu da docaraju ukus na pravi nacin.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sad sam bila do bloga, nisam svraćala odavno (ona cvet peciva moram pod hitno da pravim!)

      Ajd' probaj da priđeš prozoru bliže, i da navučeš zavesu ili neko platno. I naravno, da nema drugog svetla u prostoriji, tj. da su pogašene sve sijalice.

      Ako imaš terasu ili balkon, prvom prilikom kad bude oblačno, iznesi neki tanjir na slikanje, stavi na stolicu, hvataj kadar "odozgo" ako ti se ne sviđa pozadina...

      p.s.
      Rekla bih da i ti imaš 3 sijalice u kuhinji, ili gde si već slikala onu piletinu u sosu od vrganja. Je l' da? :)

      Delete
  2. Nikad dosta saveta o fotografisanju hrane. Bravo za trud i temeljna objašnjenja. Nekada uslikam dobro, prozor mi je na severo-zapadu, a nekada mi ni 50 fotki ne valja. Sve zavisi od mog raspoloženja i svetla. Na prozoru je bela zavesa, nekadaviše vodim računa o kompoziciji, ali sada ništa od toga ne radim zbog bolesti. Ako uslikam nešto, to je iz ruke i na brzinu. Na mladjima svet ostaje :) Mada, znam da je fotografija bitna jer ona privuče svakoga da otvori link i dodje do recepta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Fotografija je prvo što se vidi, ona nas opredeli hoćemo li čitati dalje ili ne. A svi mi ponekad slikamo na brzinu, to je najnormalnija pojava :)

      Delete