Prođoše praznici. Volim ih, zapravo volim te dane kad sam kod kuće, ali volim i da se vratim u rutinu. Da se ne razmaštavam mnogo u smeru "što bi bilo lepo da svako malo ima nekih slobodnih dana..."
Mi baš i nismo neki vernici, i Božić se kod nas ne obeležava ništa specijalno. Jesam bila planirala da spremim neki lep ručak, čisto zato što tog dana ne radim pa imam više vremena. I htela sam da napravim česnicu, to je jedino što radim a da ima veze sa Božićem, jer znam da se deca raduju traganju za paricom. Nekad česnica bude kao
suva pita, a nekad kao
pogača. I sad, veče uoči, ja ne spremam badnju večeru nego žurim na badnji trening, i usput planiram šta ću i kako ću sutra.