Tuesday, September 06, 2016

Bećar paprikaš



Bećar paprikaš je letnje jelo od paprike, luka i paradajza, veoma je poznato i zastupljeno generacijama na ovim prostorima. Recepti su svi slični i svi različiti, a većina domaćica i nema neki poseban recept. Što je generalno OK, sve dok jednom ne napravite woooow bećarac, a onda drugi put samo dobar, pa pokušavate da se prisetite "šta sam ono beše prošli put radila"...

Zato ja volim da zapisujem kad nešto radim. Makar okvirno brojeve i odnose, iz kojih kasnije mogu da izvedem recept. Tako je u jednom zapisu stajalo da su za (moj) woooow bećar paprikaš potrebna četiri uslova:

- da paprike ima najviše, tj. da odnos paprike, luka i paradajza bude otprilike 2:1:1
- da među paprikama preovlađuje mesnata crvena šilja
- da se ne štedi na ulju i
- da se so dozira u odnosu na količinu povrća i to jedna ravna kašičica soli na 1 kg povrća.

I da nema jaja, osim prženih "na oko", pa serviranih odozgo :)


Bitno je da paprike ima najviše, i to lepe, crvene, mesnate, jer ona daje potpuno čarobnu slast ovom jelu. Lepo je da bude i drugih boja paprika, zbog šarenila, ali njih neka bude manje. Ulja mora biti dosta, jer povrće treba da se prži, a ne da se kuva. U svakom slučaju će se u početnom periodu, kad povrće tek pusti sokove, više kuvati, ali čim se ti sokovi redukuju, kreće pravo prženje, za koje nije dovoljno dve kašike ulja. Ja stavim 150 ml ulja na 2 kg povrća, kome je to mnogo nek' smanji na 100, i ni mililitar manje! I na kraju so - ravna kašičica soli po kg povrća je dobra mera, da produbi i dopuni prirodnu slast paprika.

Jedina mana celog koncepta je - količina. Od početne hrpe seckanog povrća dobije se jedva jedan obrok za četvoro, i to ako se jede još nešto uz bećarac, jaje, hleb, sir... A ukus je takav da bih mogla da pojedem sve sama, bez ikakvih dodataka. Božanstveno nešto, sočno, slatko, masnjikavo, mmmm...

Prijatno!


Bećar paprikaš
za 3-4 porcije
recept za štampu

Sastojci:
1 kg paprike (od toga bar pola kg crvene šilje, ostalo što šarenije)
500 g crnog/crvenog luka
500 g paradajza
2 ravne kašičice soli
150 ml maslinovog ulja


Postupak:
1. Povrće oprati i iseckati. Nije obavezno, ali je poželjno paradajz pre seckanja oguliti (oštrim nožem zaseći krstić sa donje strane, pa odatle početi ljušćenje).


2. U većoj šerpi ili dubokom tiganju ugrejati 150 ml maslinovog ulja, pa spustiti papriku i luk, uz dodatak dve ravne kašičice soli, da se prže na jačoj vatri. Povremeno promešajte. Ako počne da se lepi, sniziti temperaturu prženja i mešati češće. Kad spadne na polovinu početne zapremine, dodati paradajz i krčkati na srednje jačoj vatri dok skoro sva tečnosti ne uvri. Ukupno vreme prženja - oko 45 min do 1h, zavisno od jačine vatre i širine posude.


3. Servirati toplo, uz jaje na oko i hleb po izboru.

Napomena:
Obzirom da su crvene šilje mnogo mesnatije od ostalih paprika, i treba im više vremena da se uprže, može se desiti da sa ovih drugih, koje su popravilu brže gotove, zbog dugog dinstanja krene da spada ljuska. Nije to sad nešto mnogo strašno, ali moguće i to preduprediti - na početku dinstati samo crvenu papriku i luk, a ostale paprike dodati kasnije, kad i paradajz. 

komentara: 23

  1. Ja ratatouille, ti bećarac! Zanosan je! :) Jel' mogu ja onako skromno, po svom običaju, izjaviti da veliki umovi slično misle! :) :*
    Nešto je čudno u zraku ove godine. I inače jedemo dosta povrća, ne zaobilazimo ni meso, da ne bi bilo zabune :) , ali ove godine baš posebno. Sram me, ali ću ipak priznati da još nisam počela s ajvarima za zimu, ali smo dvije ljetne ture već smazali. Mislim da je djelomično stvar i u tome što Timna konačno jede gotovo svo povrće, na gotovo sve načine. A ove se godine najela sataraša i ajvara za sve one godine kad nije. :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahaha! (to je za uvodni pasus ;))

      I mene je sramota što moram da priznam da u životu ajvar nisam napravila, i dok god je Jelena voljna da ga pravi, a pravi ga savršeno, ni neću! ;) Usput, ako nekom treba preporuka za domaći ajvar, nek' se javi na mejl.

      Delete
  2. Odlican je! Dobra ideja je sa crvenim paprikama, mi stavljamo babure.
    P.S. i lak je primecen, da znas :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bolje je sa mesnatijim i slađim paprikama, a crvene šilje su upravo to!
      p.s. Znam da tebi ne bi mogao promaći takav detalj :)

      Delete
    2. Strava je bećarac! Mi ga, dole, na jugu, zovemo jednostavno - "prženo"! ;) omiljen, bez obzira na ime! Pozdrav!!

      Delete
  3. Da...lak je primecen i u tonu je sa siljama ! Da li je to slucajno ?? Moram da priznam da ni ja nisam nikada pravila ajvar i na svu srecu mama ima pouzdanog nabavljaca, odnosno nabavljacicu. Posle ga svercujemo do Rima...kada se przeno jaje stavi odozgo nekako mi deluje kao ozbiljan obrok jer moram da priznam da mi jaje umesano uvek deluje kao neka kajgana ostavljena na pola !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slučajno je, iako deluje da nije :)

      Umešano jaje i meni nekako deluje nedefinisano, ali opet, neko je tako navikao pa mu je drugačije prazno. U svakom slučaju, pržena jaja se super slažu uz bećarac!

      Delete
  4. Pozdrav, Majo! Hvala na podsećanju, baš sam zaboravila na ovako divnu stvar. Videla sam Rudolfa da kutlačom napravi rupice u povrću, stavi jaja i zapeče u rerni. Mislim da to može biti rešenje za expres paprikaš - "one pot" verzija. :)

    ReplyDelete
  5. Bruka ziva koliko je dobro. Koji ti je ovo hleb ? Imas li recept za njega ?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije baš hleb, to su heljdine američke palačinke, nemam recept na blogu (još) jer ga stalno nešto menjam, ali u osnovi to je ovaj recept. Pozdrav!

      Delete
  6. Dopada mi se ova ideja sa jajetom posebno

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni :) Videla svojevremeno kod Olje, pa posle još negde (zaboravih) i tačno je to - to! :)

      Delete
  7. Bećarac iskreno ne volim, jer svi uvek umuljaju jaje u njega ali ova tvoja varijanta mi se jako sviđa :) A fotke i da ne pričam, stvarno treba biti majstor da se ova vrsta jela tako dobro ufotka, da želiš odmah da ga smažeš :)

    ReplyDelete
  8. Obozavamo becarac (bez umesanog jajeta), i jos kada uzmes mladi sir uz to, moj suprug moze da pojede pola serpe sam. Ja pravim manje kolicine, ali uvek i samo uvek koristim crvenu silju! ostale paprike ni ovako ne volim, a silja je za becarac onaj tajni sastojak. Ostale mi nekako kvare taj uzitak. I da, od pre par godina sam i ja tek zavolela ajvar. Mada ga ne spremam, ja ljustim paprike, uvek se dobre duse mama i svekrva sete pa mi daju po koju teglu (samo ja ga jedem), ali zato ja pecene paprike iskoristim za salatu sa belim lukom ;)
    Sjajno je ispalo i ovo jaje na oko. Ne volim ih, ali na ovoj tvojoj fotki bih ga smazala, pa bih jos i umakala tu tvoju heljdinu palacinku.

    ReplyDelete
    Replies
    1. E, pa, to je nešto! Kad i ono što ne voliš, poželiš da probaš ponovo! Mnogi ukusi se vremenom promene, samo ako im povremeno pružiš šansu :)

      Crvena šilja je za pet klasa iznad svih drugih vrsta paprika, i u mom slučaju ne postoji ni jedan njen obliko koji ne volim. Sirovu tamanim u svakom drugom obroku, pečenu obožavam, ajvar već da ne pominjem...

      Pozdrav!

      Delete
  9. I za mene je becarac samo bez umesanog jajeta. Takvog znam od detinjstva. Preduslov - dobre, mesnate paprike, slazem se s tobom crvene roge su najbolje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa da. Mesnate su, slatke, a onda je ceo bećarac mmmmm.... :)

      Delete
  10. Kod nas ovo jelo zovu sataraš, a ako se doda i iseckana sitna piletina u jelo tokom prženja, onda postaje bećar paprikaš :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bećar paprikaš je u Vojvodini isključivo posno jelo.

      Delete
  11. Ja obavezno dodam i jednu manju narendanu šargarepu, pred kraj trunku origana i karija, kad skinem sa vatre 1-2 češnja zgnječenog belog luka .... Odično se slaže sa starijim ovčijim sirom, a može se poslužiti kao prilog (+ pire) pohovanoj piletini ili svinjetini ....

    ReplyDelete
  12. Mi stavljamo i krompir a na kraju kad se malo hladne umućeno jake s malo brašna, hladna zaprška. Više kao sataraš.

    ReplyDelete