Saturday, February 18, 2017

Heljdino brašno - test


Nakon prvog, u kom smo se upoznali sa heljdom kao namirnicom, drugi u nizu postova o heljdi donosi utiske stečene posle kućnog testiranja sedam različitih vrsta brašna. 

Kao što sam najavila, eksperiment sa heljdinim brašnom različitih proizvođača je tu. Za ovu potrebu kupila sam sva brašna koja sam našla u meni okolnim maloprodajama, ukupno sedam vrsta. Hajde da ih pobrojimo, jer ću se nadalje u tekstu referisati na njih kroz brojeve.


#1 Heljdaprotein


#2 Agro Zlatar


#3 Lučar


#4 Interpak


#5 Interpak (bez ljuske)


#6 BioHeljda


#7 Vega


Već na prvi pogled, brašna se značajno razlikuju po boji. Brašno od potpuno oljušćenog semena bi trebalo da je najsvetlije, bez prisustva crnih mrvica. Takvih je na tržištu malo, u ovom eksperimentu to je samo brašno #5. U prvom momentu mi je delovalo da je i #1, ali nije, ono ima sasvim malo i sasvim sitnih crnih ljuspica.

Update: Kasnije sam našla još jedno brašno od oljuštenog zrna, BioHeljda u plavom pakovanju, izgleda kao #6, samo je plava ambalaža

Treba znati i to da se brašno najčešće pravi mlevenjem sirovog zrna heljde, ali tehnički nije nemoguće naići i na brašno od pečenog zrna. Nisam sigurna da li kod nas ima takvog u prodaji, meni je zbog boje bilo sumnjivo brašno #2 ali, na ambalaži nije pisalo ništa eksplicitno.


Prvi test

Zamesila sam po 50 g od svakog brašna sa po 40 ml vode i “na vrh noža” soli i isto toliko sode bikarbone. Znam da nije uobičajeno da se bilo koje testo pravi SAMO od heljdinog brašna, ali ja sam htela tako. Čisto heljdino, bez mešanja sa drugim vrstama brašna. Ne treba nam niko da nam smeta tokom upoznavanja.

Primetna je bila neujednačenost po pitanju upijanja. Sa 40 ml vode neka testa su bila mekša, neka čvršća. Jedino je sa brašnom #5 bilo skroz drugačije, tu sam morala da dodam više vode (malo po malo, pa stigla do 65 ml). Već u sirovom testu su se pokazale značajne razlike (#5 se ponaša kao krt plastelin, uopšte ne liči na ostala testa), a u pečenom, naročito!


Sva pečena testa su narasla, malčice ili malo više. Samo #5 nije ni malo.

#1, #3, #4 i #7 imaju sličnosti međusobnih (boja spolja, boja iznutra, struktura), dok #2, #5 i #6 kao da su iz druge priče ispali, i to svako svoje.

A sad pojedinačno:

#1 Ukus jači, ali tekstura odlična. Najbolje je naraslo od svih, i dalo baš lepu unutrašnju strukturu testa. Spoljašnjost smeđa, unutrašnjost ima crvenkast ton.


#2 Izuzetno neprijatan miris i ukus, kiselo, gorko, oporo - neprijatno baš-baš! Plus mnogo krcka pod zubima. Pomišljam da je brašno bilo prokislo, i da mu ovo nije stanje po default-u. Rok je bio dobar ali ko zna gde/kako je skladišteno i čuvano pre kupovine.


#3 Ukus jači, tekstura nije loša. Sasvim malo krcka pod zubima.


#4 Ukus je opor i jak, unutrašnja struktura je dobra.


#5 Ukus je blaži od ostalih. Struktura je čudna skroz, testo ni mrvicu nije naraslo. Lepinjica deluje nedopečeno iznutra, i zapravo više liči na faširanu šniclu nego na lepinjicu - mada je meka i jestiva. Pomislila sam da će ovo brašno biti dobro za tanke palačinke, ali tu je tek bio fijasko!


#6 Veoma jak ukus, neprijatan. Ne krcka pod zubima ništa značajno, iako je evidentno da ima ljuspica. Verovatno su samlevene veoma sitno. Boja pomalo zastrašujuća...


#7 Ukus baaaaš neprijatan, sličan #2. Kao da je bilo nečeg buđnutog u tragovima. Datum beše više nego dobar, možda sam bila baksuz pa ubola neku lošu kesu, ali zaista je bilo nejestivo.



Pre eksperimenta sam najčešće koristila Interpak iz polukilogramskih pakovanja (#5), ali to su bila peciva sa mešavinom više brašna, nisam od njega pravila ništa što je 100% od heljde. Kao što sam već pomenula, ovo brašno je bez ljuske, i nekako sam se nadala da će se ono pokazati kao najbolje u svakom smislu. Nekada je ambalaža za ovo brašno bila belo-zelena, sad je belo-plava. Da zbun bude veći, isti proizvođač, Interpak, ima i kilogramska pakovanja (#4) - ali u njima je brašno sa ljuskom! Te dve ambalaže se, ipak, drastično razlikuju vizuelno, pa ih teško možete pobrkati, mada i na jednoj i na drugoj piše “heljdino integralno brašno”, bez pominjanja prisustva ili odsustva ljuske.

Međutim, nakon ovih proba, nisam imala osnova da ostajem pri #5, jer se ispostavilo da ima najlošije osobine za hlebna testa, ali i za palačinke. Sa njim je bilo doslovno n-e-m-o-g-u-ć-e napraviti lepu tanku palačinku.

Na blogu postoji već par recepata u kojima sam koristila brašno #5, recimo hleb od kokosa ili pita od heljde, prosa, lana i sremuša. Ako budete hteli da probate nešto od toga, moja preporuka vam je da nađete isto to brašno (ja sam kupovala na Kalenić pijaci, u radnji Biodolina i na Zelenom vencu, u radnji koja se zove Špajz), a ako koristite neko drugo, onda ili da stavite malo više brašna nego što piše u receptu, ili da smanjite količinu tečnih sastojaka, pošto #5 definitivno upija znatno više od ostalih.

Zatim sam pomislila da se konačno odlučim samo za #1 i sve nadalje s njim radim, iako je po ukusu jače i oporije od #5, ali dalo je lepu strukturu hlebnog testa i od njega sam mogla da napraim lepu, tanku, 100% heljdinu palačinku. Međutim, ispostavilo se da ne mogu uvek da ga nađem u prodajii. Potrošila sam prvo pakovanje, otišla da kupim drugo, na isto mesto na kom sam ga kupila prethodni put, i nema! To je zaista problem, jer rinfuz radnje nemaju uvek istu robu. One će uvek imati NEKO heljdino brašno, ali danas ovo, sutra ono. Kod nas heljda još uvek nije mnogo zastupljena u ishrani, pa su i tržišne prilike klimave.

Na kraju sam shvatila da sam na početku. Niti sam iznašla “najbolje brašno”, niti bih, čak i da jesam, mogla da računam da ću uvek moći da ga kupim. Malo sam se smorila što sam nakon ovoliko truda došla do famoznog zaključka koji sam znala i na početku - da heljdina brašna različitih proizvođača mogu da budu drastično različitih svojstava, što u svetu belog pšeničnog brašna teško da može da se desi.

Ostala je samo jedna mogućnost - da batalim upotrebu brašna i da vidim šta mogu da dobijem koristeći celo zrno, toga bar ima uvek u prodavnicama. Ni slutila nisam da ću od celog zrna heljde napraviti najbolje heljdine palačinke, najukusnije krekere i najpitomiji 100% heljdin hleb ikada! Svaki od tih recepata ću vam predstaviti zasebno, samo da završimo sa ovim eksperimentom.

Dakle, nakon ovog prvog eksperimenta fokusirala sam se bila baš na zrno, i na ideju da namakanjem pa mlevenjem namočenog zrna zamenim ono što bih inače dobila mešajući brašno i vodu. Ako se neko seća pite od prosa, gde sam zrnca prosa, u nedostatku brašna, namakala i mlela, to je taj princp. Razradila sam recepte za heljdine krekere, palačinke i hleb, sve lepo poslikala i zapisala. I tek nakon svega toga shvatila da brašno mogu veoma lako i sama da napravim! Potpuno sam izgubila iz vida da heljda nije žitarica, i da nije tvrda uopšte. Najobičniji mlin za kafu za svega par sekundi pretvara sirovo zrno heljde u najfiniji prah - pravo pravcato brašno.


I još nešto mi klikne, naknadno. Da sam ranije, dok sam pokušavala da napravim hleb od heljdinog brašna, stekla utisak da soda bikarbona mnogo pojačava ono neprijatno u heljdi, i da je bolja opcija prašak za pecivo. Znam, znam, i on ima sode u sebi, ali ima i drugih sastojaka, pa je koncentracija sode, na istu gramažu "podizača", niža. Time naravno dovedem u pitanje ceo gornji test i utiske o ukusima, jer taj test je rađen sa sodom...


Drugi test

I šta ću - ajd' Jovo nanovo! Daj još jednu turu test lepinjica da napravim, po istom principu, samo da ne koristim sodu već prašak, i da među lepinjicama bude i jedna koja je napravljena od homemade brašna, tj. od sirove heljde samlevene u prah.

U drugoj turi bilo je 6 lepinjica. Pošto sam brašna #2 i #7 bila bacila zbog nejestivosti, ostala sam sa 5 vrsta kupovnih brašna, plus moje domaće, obeleženo kao #0 :)



Nakon svega, dve sam stvari utvrdila:
  1. Soda bikarbona zaista pojačava ono neprijatno iz heljde i više potamnjuje testo - prašak za pecivo je bolji! Sve lepinjice iz ove ture su bile blažeg ukusa i svetlije boje nego njihovi rođaci iz prve ture. 
  2. Domaće brašno (#0) ima ubedljivo najpitomiji ukus od svih i najsvetlije je. Daje nešto zbijeniju strukturu pečenog testa od ostalih (osim #5, koje je najzbijenije), ali bez dileme postaje moj jedini izbor za nadalje.

Toliko o "teoriji", nadalje samo kuvamo i pečemo. Koristićemo celo zrno ili homemade brašno. Krenućemo sa najjednostavnijim jelom od heljde - heljdinom kašom

komentara: 32

  1. svaka cast, jedva cekam recepte

    ReplyDelete
  2. Nisam istrživala, imala sam sreće da brzo zaključim da je najbolje da ga sama meljem jer nema crnih tragova opne pa čak i stabljike! Doduše uvek sam ga mešala sa drugim brašnima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eto, da sam znala koga da pitam... :)
      Pa da, uglavnom se i meša sa drugim brašnom, ovo je bilo samo za probu :)

      Delete
  3. Svaka cast! Da sam procitala negde drugde tekst, znala bih ko je autor! Cekam recepte!

    ReplyDelete
  4. Svaka cast na ovom eksperimentu! Nisam imala pojma da je razlika bas toliko drasticna,ali se secam da sam letos kupila ovo Vega #7 brasno, kada sam otvorila kesu u njoj je bila neka paucina, kao da je vec bilo budjavo, a datum mu je bio ok. Pomislila sam da je mozda stajalo ko zna gde, ali si me sad uverila da je brasno zaista takvo sa nekim cudnim ukusom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Moj prvi test je rađen prošlog leta (2016)! Vrlo je moguće da je neka tura bila zaista loša...

      Delete
  5. Svaka ti čast Majo! Temeljita kao i uvijek :) Ja i heljda smo u svađi, upravo zbog tog neprijatnog i gorkastog okusa. Ne mogu da se naviknem na tu njenu pjeskovitost, isto kao što ne mogu da se naviknem na metalni okus stevije. Ja sam u potpunosti izbacila žitarice i počela sam praviti hljebove bez brašna. Malo je reći da sam se preporodila (u zdravstvenom smislu).
    Pozdrav, Nataša

    ReplyDelete
    Replies
    1. To je lepo čuti, mislim to, za preporod :) I ja sam probala nešto skroz bez žitarica, imam neki "hleb" koji čak i nije loš, a ti mi slobodno ispiši ako imaš neki kojim si super zadovoljna.

      Inače, ja još nisam načisto da li mogu steviju ili ne, jer negde mi više smeta, negde manje, negde uopšte... Npr, u kafi i čaju mi je bzvz, ali u (tankoj) limunadi ili čak običnoj vodi mi je sasvim OK (zvuči bljutavo, ali mene ta sladunjava vodica zasiti tj. umiri potrebu za slatkim - ponekad ;) Sa kolačima i drugim stvarima nemam mnogo iskustva, samo imam utisak da se mora staviti baš malo, da tek-tek sladi...

      Delete
  6. Ja sam do sada nalazila samo ovo brašno BioHeljda pod brojem 6 i zaključila da je heljdino brašno nešto najgore što sam probala. Prejak, grozan ukus. Probaću da sameljem heljdu.

    ReplyDelete
  7. Svaka Čast Majo, mislim da bi svi koji pokušavaju nešto promijeniti u prehrani ili žele uvesti heljdu u prehranu, trebali probati više opcija. Mojoj porodici izuzetno odgovaraju mješavine žitarica i sličnih (kak se već zovu sve ove koje mislimo da su žitarice a nisu)u varivima, salatama ... pa tako ne bude ovog izrazitog okusa koji odbija. A kada se sjetim da prije 20-ak godine nisam mogla okusiti, znala sam s kilometra da je nešto s heljdom. Metoda pokušaja i pogrešaka i došlo se do prihvatljivog načina korištenja. Jedva čekam daljnje recepte. Napiši i kako tvoji ukućani prihvaćaju jela s heljdom, da li ove tvoje pokušaje isprobavate svi ili samo ti radi pisanja. Suzana

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala. Kod nas postoji pravilo da sve mora da se proba, a ako ti se ne sviđa, OK je, ne moraš da jedeš. Njima OK, jer ih ne teram da jedu ako im je bezveze, meni OK jer nemaju otpor prema probanju (svakakvih mojih proba i čudesa) i iskreni su, a dešava se da nakon par proba počne da im se sviđa nešto što ispočetka nije, valjda se nepce navikne na nov ukus, navodno su svi ukusi zapravo navike... Palačinke od heljde (samo od heljde) ispočetka nisu hteli, sad kad napravim planu za tren :)

      Delete
  8. Svaka cast na ovom doktoratu, totalno u tvom stilu!

    Ja heljdu najvise jedem u sledecem obliku. Sirovu heljdu stavim u serpicu, prelijem vrelom vodom i poklopim. Nakon toga stavim da prokljuca jos jedna tura vode, procedim heljdu i opet je nalijem vrelom vodom i ostavim preko noci. Ujutro procedim i tu kasu stavim u frizider, moze da stoji. Za dorucak uzmem malo te kase, stavim cimet, rogac, mleveni lan, suncokret, badem ,borovnice, bananu ... sta imam u kuci. Ovo mi je super za zdrav dorucak na poslu.

    Tanja

    ReplyDelete
    Replies
    1. Interesantno, to je nešto između sirove i kuvane kaše.
      Nisam do sada spramala tako, malo više pa da pa može da stoji u frižideru par dana, dobra ideja :)

      Delete
    2. Negde na netu sam procitala da se tako kuva heljda. Fakticki ti kad je prelijes kljucalom vodom kao da si je skuvala. Dovoljne su dve ture vode i ona se potpuno "raskuva". Zgodno je sto se to brzo spremi, moze da se napravi veca kolicina pa stoji u frizideru, pa svaki clan porodice uzme i zacini kako mu odgovara. Kazu da je zdrava da se jede sa povrcem, ali ja nisam probala, nekako mi vise odgovara u tim sladjim varijantama sa cimetom, vocem, orasastim plodovima ...

      Evo nasla sam na netu jedan recept gde opisuju to kuvanje. Jedina razlika sto ja uzimam sirovu a ne pecenu heljdu, kao racunam da je zdravija ... mozda i nije.

      http://uspesnazena.com/dijetai-zdravlje/heljda-zdrava-i-korisna-namirnica/

      Tanja

      Delete
  9. Doktorirala si heljdino brašno :)
    Ja zbog celijakije i moguće kontaminacije glutenom mogu da koristim samo Bio heljdu. Pravila sam nekoliko stvari i od integralnog i od svetlog brašna. Ako si za probu mogu da ti pošaljem slike i recepte.
    Pozdrav,
    Tanja

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uh, celijakija :( Mislim da i #5 spada u brašna koja su sigurno bez tragova glutena.

      Hvala na ponudi, vrlo sam zainteresovana za recepte i slike koje pominješ, piši na mamajacooks@gmail.com

      Pozdrav!

      Delete
    2. Celijakija je nezgodna u smislu nabavke namirnica koje nisu kontaminirane glutenom. Ponuda je nikakva kad pogledaš sastav i gomilu konzervansa i aditiva. Zato domaća kuhinja spašava stvar :)
      Poslala sam ti mail.
      Pozdrav!

      Delete
  10. Pre par meseci bacila sam tek načeto pakovanje heljdinog brašna od pet kilograma, kupljeno u Metrou, zato što je u hlebu bilo nečega što je krckalo pod zubima kao staklići. Pošto mesim hleb od mešanog brašna (pšenično, raženo i heljdino), išla sam metodom eliminacije; problem je bila ta heljda... Stvarno je vrlo neprijatan osećaj. Pokušavala sam da se setim, gledajući fotografije, da li je bilo neko od ovih koje ste isprobali, draga Majo, ali nije mi pošlo za rukom...
    Odlično ste se setili ovog testa :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Taj osećaj krckanja je baš neprijatan. Trebalo bi da piše da je brašno bez ljuske, onda nema krckanja. Ili da sami sameljete sirovu heljdu u mlinu za kafu.

      Delete
  11. Fenomenalan post! Oduševljena sam ovom analizom. Heljdu obožavam, Bioheljdu koristim zbog alargije na gluten, ali od celog zrna je ubedljivo najbolje i za palačinke i za hleb i peciva! Skoro sam otkrila tvoj blog i mnogo mi se dopadaju i fotografije i recepti!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala veliko! :)
      Drago mi je biti od koristi! :)

      Delete
  12. Da li može u nečem drugom da se melje heljda? A da nije mlin za kafu, pošto ga nemam.... Osim onog ručnog mlina, :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo stala sam, i uopšte se ne sećam da li sam probala u električnoj seckalici da meljem sirovu heljdu ili ne. Heljda nije tvrda kao prave žitarice, treba probati...

      Delete
  13. Baš ću da probam u seckalici..hvala

    ReplyDelete
  14. Dama ipo! Sve pohvale za tekst. Hvala puno na idejama!

    ReplyDelete

  15. Doktor heljdnih nauka Maja B.
    Dobar posao. Užasno dosadno, ali naučno precizno. I verovatno će mnogima pomoći.
    A oprosti, možda nije ovo najbolje mesto za moje pitanje ali me mrzi da tražim pogodnije. Šta će biti ako u nekom receptu prosto zamenim belo brašno sa heljdinim? Recept je tipa: jaja-šećer-ulje-mleko, muti-muti-muti, dodaj brašno da dobiješ masu koja može da se sipa u pleh... itd. Brašno je MP (moć prirode) btw.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da li da udvostručim količinu praška za pecivo?

      Delete
    2. Za neko biskvitno testo, mislim da može heljdino umesto pšeničnog belog, ali mislim na brašno koje se samelje od sirove heljde, u mlinu za kafu.

      Ako baš mora kupovno, zameni 50% belog brašna heljdinim, za prvi put. Pa ako to prođe dobro, onda probaj naredni put samo sa heljdinim.

      Što se tiče praška za pecivo, ako ide npr. jedna kašičica ili pola kesice, mislim da neće da škodi da povećaš na celu kesicu. Ako već ide cela kesica, onda ne bih povećavala dalje.

      Pozdrav!

      Delete
    3. Eksperimetn je uspeo a ja ne javljam rezultate, izvinjavam se. Možda stotine ili čak i hiljade jedva čekaju da saznaju...
      Kolač sam napravio tako što sam samo umesto pšeničnog, upotrebio heljdino brašno. Po Majinom savetu, uzeo sam celu kesicu praška za pecivo, umesto pola, kako je u receptu. I, ispalo je nešto, mislim da sam neznatno duže pekao. Kolač je uspeo, ali naravno.... heljdino brašno ima svoj ukus, koji dobrano prekriva sve ostalo, tako da je dobijen HELJDIN kolač. Nejestiv nije, jedan kušač čak smatra da je odličan.
      Kad sam se već zalaufao, napravio sam isti kolač i sa brašnom od prosa. Sopstveni ukus prosa je slabiji i više je u "svetu kolača" - sladkast. I lepe žute boje. Ali.... raspada se, mrviči se. .. Nemam stvarnog iskustva sa kolačima, u testu tipa jaja-šećer-ulje-mleko-brašno, kako bi se moglo postići da se poboljša konzistencija testa? Više ulja? Ili dodati i puter? Ili uzeti pšenično brašno umesto od prosa, gluten je zakon. :-)

      Delete
  16. Ustvari, ovo je pitanje: da li je neko napravio kolač od brašna od prosa, koji se nije raspadao, nije mrvičio?

    ReplyDelete