Monday, February 02, 2009

Ajme, koliko nas je!

Pre svega, želim da zahvalim monsoon što je pokrenula ovako lepo druženje, i Vali što me je imenovala za domaćicu januarske igre. Bila mi je čast udomiti igru ajme, koliko nas je!, ugostiti vas, i poslužiti heljdopitom i kolačem bez šećera.

Moram da vam priznam da sam se u jednom trenutku pribojavala da će mi post sa rezultatima biti poluprazan, a onda su "integralni" recepti poceli da pljušte :) Od svih koje sam primila nema ni jednog koji ne bih volela da okusim, a neki su me toliko zainteresovali da ću ih svakako isprobati.

Od 22 učesnika stigao je 31 recept, i pregršt novih ideja za upotrebu pšenice i integralnog brašna. Dakle, ovo su svi radovi:

                                

U izvlačenju pobednika su mi pomogla deca, a ko bi drugi? :) Starijem sinu (3 godine) sam donekle uspela da objasnim o čemu se radi i koja je njegova uloga, a mladji (2 godine), koji je inače mamina desna ruka u kuhinji a i glavni potrošač svega što mama spremi, je samo upirao prstićem u sličice vaših recepata i govorio "'Oće to, ne, 'oće ovo mama, ja 'oće ovo..."


Dakle, pobednici januarske igre ajme, koliko nas je!, sa temom integralno brašno i pšenica su:

1. Integralni keksići sa svačim nečim, maslinka
2. Integralne pogačice sa čvarcima, Babuci
3. Integralni kruh, supermama

Čestitam pobednicima, uz molbu da mi pošalju svoje adrese na mamajacooks et gmail tačka com kako bih poslala nagradice. Maslinku očekuje mali avan, Tanju (Babuci) podmetač za šerpu, a supermamu seckalica za paradajz.


Za domaćicu februarske igre imenujem Veru sa Delicious for kids. Vera, izvoli kecelju! :)

Saturday, January 31, 2009

Španska bura


Španski vetar je rešio da dune malo jače i poljulja celu stvar. Otuda bura. Moju prvu tortu je zahvatila bura.

Španski vetar. Probala sam ovu tortu nekoliko puta, uvek je na mene ostavljala odličan utisak, sva je nekako penasta i kremasta, i tako lagana. Kod Gage sam naišla na recept, i ostavila ga u rezervi, jer sam već bila isplanirala kad ću i šta ću da pravim za FBI rukavice, a ovo ako stignem. Nisam stručnjak za torte, tačnije nisam nikada pravila torte sa korama i kuvanim filovima, ali kad sam se na ovaj poduhvat pripremala, bila sam sigurna da nemam šta puno da pogrešim.

Sledila sam Gagin recept, samo što sam pravila od pola mere. Apsolutno sam sigurna da je Gagin recept u redu i da su sve greške na moj račun.

Prvo sam zeznula koru od belanaca. Prilikom prebacivanja na tacnu uspela sam da je prelomim, srećom ne celom dužinom nego nekako po sredini. Dobro, nekako sam je ušuškala da ne zjapi rupa.


Onda sam uspela da zeznem fil. Žumanca umutila sa šećerom i brašnom, pa zakuvala u mleku a sve na pari. Mutila sam sve zajedno, možda je trebalo da mutim samo žumanca sa šećerom a brašno dodajem kasnije? Ne znam zašto sam stavila 6 dl mleka a ne 5 dl (1l mleka podeliti na pola - stvarno je viša matematika), ali stavila sam. Možda je i brašna trebalo da stavim tri navršene kašike, a moje su bile onako ne baš ravne ali ne ni najpunije. Fil mi je bio neke srednje-redje gustine.

U ohladjen fil sam umešala razmućen puter, i jednu slatku pavlaku. Po Gaginom bi ovde trebalo da ide 60 g šlaga, praha, ali nisam imala pojma koja količina slatke pavlake bi bila odgovarajuća, pa sam stavila celu, 250 ml. Sve je bilo fino osim što nije bilo šanse da se u tom stanju nazmaže na tortu, previše je bilo retko. Onda rastopim jednu kesicu želatina pa umešam u fil, da ga koliko toliko stegne. Nakon malo hladjenja podelila sam fil na dva dela, pa u jedan umešala mlevene lešnike i bademe.


Jeeeedva sam namazala prvi fil pa ostavila da se malo stegne da mogu drugi da stavim. Drugi je išao teže jer je pritiskao donji, ali namazah ja i to. Onda se hladilo neko vreme u frižideru i uzmem još samo da premažem drugom umućenom slatkom pavlakom, za koju sam na kraju mućenja shvatila da nisam ni trunku šećera stavila, pa sam naknadno dodavala u već umućenu pavlaku i tu sam joj narušila teksturu.

Torta se hladila celu noć. Prvo parče se raspalo odmah, drugo sam nekako uspela da prebacim do tanjira, ali se siroto tako nakrivilo da sam jedva uspela par slika da napravim pre obrušavnja ;)


Parčići koje sam sekla tek popodne su bili za nijansu čvršći, a do uveče skoro da nije ništa ostalo. Ukus je super, torta je kao paperje, još da nije preživela buru mojih ruku mogla bi biti lagana kao vetar :)

Recept u nastavku je onaj po kome sam ja napravila ovaj neuspeh. Zapisujem ga za sutrašnje lakše snalaženje i poređenje sa budućim pokušajima. Dakle, nemojte po ovom receptu praviti tortu.

Sastojci:
za koru:
6 belanaca
250 g šećera
1 kašičica sirćeta

za fil:
6 žumanaca
3 kašike šećera
3 kašike brašna
6 dl mleka
160 g putera
250 ml slatke pavlake
3 kašike šećera
100 g mešavine mlevenih lešnika i badema
1 kesica želatina!

i odozgo:
250 ml slatke pavlake
3 kašike šećera

Postupak:
1. Belanca, šećer i sirće umutiti u čvrst sneg. Sipati u pleh prečnika 26 cm čije je dno obloženo papriom za pečenje. Sušiti u rerni na 100°C oko sat i po. Ivice pažljivo odvojiti nožem, koru prevrnuti na tacnu, pa polako skinuti papir. Ako ide teško papir odozgo malo pokvasiti.
2. Žumanca, šećer i brašno umutiti mikserom. Razrediti sa malo mleka (oduzeti od odnih 6 dl), pa sipati u mleko i kuvati na pari uz stalno mešanje dok ne počne da se zgušnjava.
3. U ohlađen fil umešati prethodno umućen puter i prethodno umućenu slatku pavlaku sa 3 kašike šećera. Dodati i želatin pripremljen prema uputstvu sa kesice. Fil podeliti na dva dela pa u jedan umešati mlevene lešnike i bademe. Ostaviti filove da se hlade i počnu da se stežu.
4. Preko kore namazati fil sa lešnicima i bademima, pa žuti fil i na kraju sve premazati slatkom pavlakom. Dobro ohladiti.

Friday, January 30, 2009

Piletina u mleku


Januarske kuVarijacije donose piletinu u mleku, po receptu Jamie Olivera. Pravila sam, i evo utisaka.

Prva napomena - kuvarica mamajac nikada nije ispekla celo pile u rerni. Ne znam ni sama zašto, uvek bih se radije odlučila na batake ili krilca nego na celo pile. Tako da je meni ovo pile bilo prvenac po tom pitanju.

Žalfiju sam uspela da nađem svežu, 100 din veza na Kalenić pijaci (skupo, po mom mišljenju, ali dobro). Rešila sam da izbacim cimet, nesto mi se nije dalo da ga kombinujem sa ostatkom začina. Ostalo sam sve po receptu radila, osim što nisam nasla malo pile nego neko utovljeno od 2 i kusur kg. Osim korice limuna koja ide po receptu dodala sam i malo soka od limuna u mleko, nadajući se sigurnom zgrušavanju mleka.

Poredjala ja sve što mi treba, pa pre početka uzela da slikam. Ušao dragi, merka, guta knedlicu i kaže "Mmmm, ma ovo može i odmah da se jede!" =)


Trapava sa onolikim piletom, malo sam ga nevesto przila na puteru u prvoj fazi. Iskreno, bilo mi žao da bacim onoliki puter, zapravo da upotrebim toliku količinu samo za prženje. Ali sam uradila kako Jamie kaže, prosula puter.

U fazi pecenja sam držala alu foliju prvih sat vremena, a ostatak bez, jer mislim da bi mi se gornja strana ugljenisala da se peklo sve vreme otvoreno. Nisam prelivala mlekom prilikom pečenja, samo jednom kad sam skinula foliju. I to mi je bilo nešto komplikovano, tesno, malo mesta odakle bih mogla da zahvatim preliv, a ja malo smotana sa vrućim intervencijama... Iz rerne je mirisalo čarobno.

Kad je sve bilo gotovo shvatila sam da ne umem da isečem pile, pa je tu bilo malo čerupanja gotovog proizvoda, ali smo se fino naklopali. Meni se ukus dopada, očekivala sam da će biti intenzivniji, mislila sam da će žalfija da dominira jer je sveža mirisala baš jako, a na kraju se i nije osetila toliko. Mlečna čorbica na dnu je isto fina. Nije se zgrudvala, tek ponegde. Malac je probao par zalogaja mesa, a onda tražio da mu sipam taj čorbuljak da umače hleb, i sit se najeo te popare :) Probala i ja, dobro je, nije klinac lud :)


Ipak, mislim da ću, ako se u skorije vreme osilim da opet strpam celo pile u rernu, to raditi na neki suvlji način, bez ovoliko tečnosti, mislim da je sve ovo moglo da ispadne isto i sa 2 dl mleka a i bez početnog prženja.

Suma sumarum - lepo je, mada sumnjam da će se ponovo naći na mom stolu u ovom izvođenju.


Piletina u mleku
(originalni recept)

jedno pile od oko 1,5 kg
morska so
sveže mleveni crni biber
115 g putera
maslinovo ulje
pola stapića cimeta (nisam stavila)
šaka sveže kadulje/žalfije
ribana korica 2 limuna
10 čena belog luka, sa kožicom
565 ml mleka

Zagrejati rernu na 190°C. Naći lonac koji je takav da pile taman stane u njega (da nema mnogo slobodnog prostora). Natrljati pile sa solju i biberom i pržiti ga na puteru i malo maslinovog ulja okrećući ga da porumeni sa svih strana. Kada je dobilo zlatnu boju, izvaditi ga iz lonca, baciti puter u kom se pržilo. Na dnu lonca će ostati moča koja će kasnije karamelisati i poboljšati ukus.

Vratiti pile u lonac zajedno sa ostalim sastojcima i peći u rerni sat i po vremena. Prelivati močom s vremena na vreme.

Služiti uz spanać i pire krompir.

Wednesday, January 28, 2009

Kiš


- Šta to praviš?, pita moj dragi videvši me sa rukama u testu.
- Kiš.
- Zar to nisi juče pravila?
- Ne, juče sam pravila ćuš.
- Aha. Dobro.

Kroz pola sata, razgovara telefonom sa nekim i kaže
- Dobro je, eno je pravi neki šuć... ne, šić... ma ne znam, nešto pravi!"
:)))

Još jedna inspekcija Gaginog bloga Iz moje kuhinje, u okviru igre FBI rukavice, verovatno poslednja. Planirala sam još jednu slatku stvar da isprobam, ali najverovatnije neću stići, bar ne u okviru igre.

Kiš vodi poreklo iz Franscuske, i zapravo je slana pita od prhkog testa sa filom od jaja i mleka. Ima ih raznih vrsta, ja sam probala jedino kiš loren u izvodjenju moje mame. Gagin kiš je sa slaninom i krastavčićima, i mogu reći samo da je fantastičan.


Moje zapažanje je da u testo ne treba da ide 150 ml vode (na 200 g brašna i 100 g putera) kako piše kod Gage. Iz drugih iskustava sa prhkim testom znala sam da se vode dodaje malo, par kašika, da se mrvičasto testo sjedini. Odmerila sam 150 ml i dodavala po malo, i kad je testo bilo lepo, gusto i glatko u merici mi je ostalo još 80 ml vode. Mislim da bi bilo gnjecavo da sam sipala sve.


Za seckanje sam uposlila decu, da mi ne bi opet lajali po stanu ili već smislili nešto drugo ;) Stariji sin (3 godine) je dobio da seče krastavčiće, a mlađi (2 godine) šunku. Bili su jako važni što su dobili (najtuplje ali) prave noževe i što im se poverava ovakav zadatak. Paaa, sigurno je deset minuta bio mir i tišina, taman koliko mi je trebalo da sastavim testo ;)

Brzo se sprema, brzo se peče, a bogme brzo se i pojede...


Sastojci:
200 gr brašna
100 g putera
malo soli
70 ml vode
100 g slanine
100 g šunke
100 g kiselih krastavčića
4 jaja
1 dl kisele pavlake

Priprema:
1. Krastavčiće i šunku iseći na kockice. Slaninu na manje listiće.
2. U prosejano brašno sipati so, dodati hladan puter isečen na kokcice. Rukama utrljavati brašno u puter dok se ne dobije mrvičasto testo. Dodati vodu i umesiti glatko testo.
3. Testo razviti u krug malo veći od prečnika pleha (Ø 26 cm), prebaciti na nepodmazan pleh i podići ivice. Testo malo izbušiti viljuškom.
4. Slaninu propržiti. Na testo staviti slaninu (može se odliti mast, ja nisam), krastavčiće i šunku.
5. Viljuškom razmutiti jaja sa pavlakom i preliti preko.
6. Peći na 200-220°C stepeni dok ne porumeni lepo odozgo. Kod mene se peklo 15 minuta sa ventilatorom.

Monday, January 26, 2009

Ćuš


Možda zvuči kao uzvik za rasterivanje životinja (šic, pis, iš...), ali ćuš je još jedno jelo koje sam isprobala istražujući Gagin blog Iz moje kuhinje, u okviru igre FBI rukavice. Ćuš, po mom mišljenju, zaslužuje najvišu ocenu.

Gaga kaže da je ovo starinsko jelo. Meni baš na takvo i liči. Ali, staro jelo + mladi kajmak = borba sa sobom u neposezanju za trećim parčetom.

Na slici se vidi da je na gornjoj kori ocrtan krug, i pukotina izmedju tog kruga i ivičnog prstena. Ovo nisam planirala a desilo se, jer sam izgleda stavila malo više masti, dve pune kašike. Kad sam na vruću mast sipala testo, mast se uzdigla uz ivice pleha i malo presla i na gornju površinu, po obodnom delu testa. Središnji deo je zbog te gornje masnoće počeo da se uzdiže i da biva pufnast, ali se nakon vadjenja iz rerne prilično opet spustio.

Deca su baš tada smislila da budu kuce, i četvoronoške išla po stanu i lajala, takmičeći se ko će brže u zubima doneti plišanu igračku od dnevne sobe do mene. Uskoro sam u kuhinji imala gomilu plišanih igračaka, a jedan lavić se sam smestio na mesto za fotografisanje, pa sam ga tu i ostavila. A decu sam od vruće rerne terala sa "ćuš-ćuš" ;)


Recept jednostavan, ukus divan.

Sastojci:
500 g brašna
3 jaja
250 g sira (ja sam stavila fetu)
1/2 l mleka
1 kesica praška za pecivo
1-2 kašike rastopljene masti
so

Priprema:
1. U sud za mešenje sipati brasno, prašak za pecivo i vršnu kašičicu soli.
2. Izgnječiti sir. Umutiti jaja i mleko pa dadati siru. Sipati u brašno, izmešati.
3. U pleh razliti rastopljenu mast, sipati testo i staviti da se peče oko pola sata na 200-220°C ili dok ne dobije lepu zlatnu boju a miris postane intenzivan.

Friday, January 23, 2009

Heljdopita



Kao domaćica ovomesečne igre ajme, koliko nas je! koju je pokrenula monsoon, a u kojoj je tema integralno brašno želim da vas, pored kolača bez šećera, poslužim još nečim, za mene novim a zapravo starim specijalitetom užičkog i zlatarskog kraja - heljdopitom.

Wednesday, January 21, 2009

Brownies


Druga stvar koju sam pravila istražujući Gagin blog Iz moje kuhinje, kao deo igre FBI rukavice, su ovi Brownies. Ovo je bio malo teži slučaj, pa je istraga je potrajala nešto duže :)


Faza 1

Suvo, suvo, suvo! Radila sam prema receptu, jedinu zamenu koju sam napravila je što nisam koristila sok od pomorandže nego mleko, ali sam stavila istu količinu tečnosti koju je Gaga navela (200 ml). Tek kad sam sve izručila u pleh shvatila sam da u testu nema ni jedno jaje niti mrvica masnoće, što je malo neuobičajeno. Al' dobro, ponela me misao da ću se ovim kolačem iskupiti za previše masnoće u piletini na orli način koju sam pravila istog dana, i ispekla sam ga tako.

Bio je baš jako suv. Sigurna sam da je u pitanju propust u beleženju recepta, dešava se da se u brzini nešto izostavi... Zamolila sam Gagu da, ukoliko slučajno još čuva časopis koji pominje kao motivaciju za Brownies, proveri da li je recept dobro prepisan. Gaga je bila ljubazna, i potražila je, ali nije našla. Takodje je rekla da je kolač radila samo tada i da se ne seća da li je išlo još nešto od sastojaka.

Šta je tu je. Isekla sam kolač, izvadila, pleh s prsta nalila mlekom i vratila isečen kolač unutra da polako upije tečnost. Pa opet, vuklo se par dana i većinu sam bacila :(

Na slici je kolač pre namakanja.


Faza 2
Onda mi djavo nije dao mira, i pokusala sam da nadjem taj recept, obzirom da je Gaga napisala da ga je prepisala iz časopisa. Pisala sam redakciji časopisa RLN i zamolila za pomoć, ali nisam dobila odgovor. Biće da sam se malo previše uživela u ulogu inspektora ;)
Zatim sam nasumično pogledala par recepata za Brownies na internetu, svuda se pominju puter/margarin i jaja. Odlučila da ih napravim opet, samo da sada dodam i ove sastojke, a ostalo sve po Gaginom receptu. I - razlika je bila drastična :) Sočni su i fini, a nisu preslatki. Glazura je zato bila nešto sladja i ukusi su se fino složili. Glazuru sam pravila na različite načine prvi i drugi put, tako da taj deo nisam ni uporedjivala, nego samo testo kolača.


Recept u nastavku se odnosi na ove brownies.

Sastojci:
155 g brašna
60 g mlevenog keksa
150 g šećera
60 g kakaa
1/2 kašičice praška za pecivo
50 ml vode u kojoj je razmućena 1 kašičica nes kafe
200 ml cedjenog soka od pomorandže
125 g putera!
60 g čokolade (ja sam je istopila a može i rendane)
3 jaja!
za glazuru:
60 g čokolade za kuvanje
60 g putera
3 kašike prosejanog prah šećera
2 kašike vruće vode

Postupak:

1. Pomešati suve sastojke - brašno, mleveni keks, šećer, kakao i prašak za pecivo.
2. Dodati tečne sastojke - sok od pomorandže i nes kafu.
3. Umešati omekšali puter i istopljenu čokoladu. Na kraju dodati jaja pa izmešati varjačom ili viljuškom, a zatim i mikserom par minuta, dok smesa ne postane glatka.
4. Izliti u pleh srednje veličine postavljen papirom. Peći 20-25 minuta na 200-220°C ili dok se ne oseti intenzivan miris - proveravanje čačkalicom u ovom slučaju nije pouzdano, jer je kolač dosta vlažan i sabijen, kao cvršći krem.
5. Kad se prohladi preliti čokoladnom glazurom - čokoladu i puter otopiti na najtišoj vatri, umešati prah šećer i vodu pa kuvati još malo dok se šećer ne rastopi. Ostaviti da se glazura ohladi (ovo je meka glazura, neće se stegnuti) pa seći na kocke.

Faza 3, neočekivano
Već sam se spremala da objavim post i stigao mi je odgovor od redakcije RLN. Zahvaljujem urednici Nikoleti na receptu, a recept ide ovako:

Sastojci:
155 grama brasna
60 grama mlevene plazme ili iscepkanog unutrasnjeg dela hleba
85 grama secera
1 supena kasika praska za pecivo
85 grama margarina
60 grama cokolade (za kuvanje, ne neke mnogo gorke crne). Cokolada mozze da se renda (nije lako, bole ruke :),
ali mozze id a se istopi u serpici, samo pazite da se ne zalepi za dno. malo, malo vode ili putera pomaze.
60 grama kaka
i napravite Nes café, dakle 1 kasicica ness café-a, kasicica sescera i i malo vode.I onda….

Pomesati brasno, secer, prasak i kako. Utrljati margarin. Dodati kafu, ali ne svu, ne treba da bude tecno, nego cisto da bi se to sve lepo povezalo. (Ja dodam i malkice soka od pomorandze ili narendane pomorandzine kore, jer mnogo lepo mirise posle). Gnjeciti, muljati, svinjac praviti, ruke do laktova ulepiti , dok se ne dobije lepa smesa. nauljiti posudu, uliti smesu, a onda folijom pokriti posudu! Peci na 200 stepeni u unapred zagrejanoj rerni 40 minuta. Ostaviti da se hladi 10 minuta, pa izvrnuti na posluzzavnik. Dok se pece, mozete da napravite i slag, odlicno se slazze!

Osim što sam ustanovila da ipak ide neka masnoća (maragarin), zbunilo me je da u receptu nema precizne mere za tečnost (koliko kafe? koliko soka od pomorandže?), te nema šanse da dalje eksperimentišem. Kod mene će ostati zabeležen kao u fazi dva. Zatvaram slučaj [zzzip!].