Tuesday, August 30, 2022

Moskva šnit torta


U saradnji sa C kafom


Recept za Moskva šnit tortu kakva se odomaćila po kućama, par reči o razlikama u odnosu na original iz hotela Moskva i priča o početku školske godine, nekad i sad.


Ne znam za vas, ali meni se leto nikad nije završavalo dvadeset i nekog septembra, kao što kalendar kaže, nego prvog, kad počinje škola.

I volela sam to vreme, gde se susreću krajevi i počeci.

Krajevi su zgodni kao skica budućoj nostalgiji, a počeci su lepi sami po sebi. 



Osamdesete

Tokom osnovne škole, moje pripreme za novu školsku godinu su počinjale već u junu. 

Istog dana kad prođe podela knjižica, mama i ja bismo odlazile da kupimo knjige za sledeći razred. Uvek sam bila ushićena i interesovalo me je da prelistam udžbenike, da vidim šta ćemo raditi sledeće godine. K’o da ću stvarno sve učiti.

I sveske sam kupovala u to vreme, mimo gužve koja nastane krajem avgusta. Napravila bih spisak, koliko velikih, malih, na kvadratiće, na linije, praznih... Taman posla da bi neko drugi umesto mene smeo u nabavku po tom spisku! Uvek mi je bilo važno da imam lepe sveske, sa koricama koje ću sama odabrati. 

Letnje raspuste sam većim delom provodila u malom banatskom selu u kom su mama i tata kupili staru kuću sa velikim dvorištem i preuredili je u kuću za letovanje i odmor. Meni je tamo uglavnom bivalo dosadno, jer nisam imala svoje društvo. I onda se zavučem unutra i satima pišem pismo drugarici iz razreda, pa idem u susedno selo da ga pošaljem, jer u našem pošte nije bilo. I onda neizdrž dok ne stigne poštar i ne donese odgovor.



Pred kraj avgusta se većina dece iz razeda skupi nazad u Beogradu, pa se sastajemo u okolini škole.

Da čujemo ko je gde bio, ko se nesrećno zaljubio, ko je slomio ruku pa pola raspusta proveo u gipsu, ko kreće na balet i već je skinuo koreografiju iz Dirty Dancing-a, ko je dobio psa, ko novi vokmen i čiji tata otvara sopstvenu firmu.

I onda - prvi septembar. 

Kad u torbi nema knjiga, nego nosiš samo jednu svesku i pernicu da zapišeš raspored časova. Za to bi bili dovoljni i samo papir i olovka, ali eto, i sveska i pernica su nove i lepe, pa ti milo da ih gledaš, pa poneseš i njih. 

Kad vidiš razrednu i ostale iz odeljenja, koje nisi video prethodnih dana i zapljusne te neka toplina što ste svi ponovo tu. 

Kad mama ispunjava sve želje, peče čupavu pitu, kuva sebi domaću, a meni belu kafu, jer je i ona tog dana u nekom posebnom raspoloženju.




Devedesete

Tokom srednje škole nisam više kupovala knjige u junu za septembar, jer je svašta nešto bilo zanimljivije od prelistavanja knjiga unapred. 

O sveskama jesam brinula unapred, ali na drugi način.  

Uzmem neke najobičnije, pa im pravim custom korice. To znači da ih oblepljujem ukrasnim papirom ili slikama iz časopisa, potencijalno stranih jer su imali lepšu štampu, ali ako ih nemam poslužio bi i Ćao ili Huper. Ili ako sam mnogo zaljubljena, onda iščupam dupli list iz sredine sveske na kvadratiće, pa opsesivo ispisujem jedno ime, sitnim slovima, dok ne popunim obe strane, pa to zalepim spolja. Tako personalizovane korice bih onda “lakirala” selotejpom, biržljivo lepljenim u trakama, jednom do druge.



Raspuste sam provodila delom na placu u Banatu, a delom u Beogradu. Taj beogradski deo sam više volela. 

Jer mogu da provedem celo veče kod najbolje drugarice, da kafenišemo i jedna drugoj gledamo u šolju.

Jer uvek bude još nekog od ekipe ko nije otputovao nigde, pa možemo da izlazimo. 

Jer mogu da prodajem sladoled preko omladinske, da imam neku kintu preko leta, i da uštekam za Džejev koncert na Tašu u septembru i Bajagin u Hali sportova u oktobru. 

I tako raspust proleti, a pred kraj avgusta nastupi poznati miks prijatne nostalgije iscurelog leta i euforije novog početka.

Tad me ništa ne mrzi. Sa voljom pravim generalku u svojoj sobi, peglam dve mašine veša i pevušim nešto od Madone. Mama prži jabuke u šlafroku, a skuvaće i C kafu, pa ćemo k’o velike zajedno da sednemo i donesemo odluku da ću ove školske godine učiti bolje nego prethodne i to od samog početka.




2000+

Tokom studija, kad su predavanja počinjala u oktobru, i dalje mi je interni okidač za kraj leta ostao naštelovan na prvi septembar.

Čak i kasnije, kad nisam više sedala ni u kakve klupe, kad sam se zaposlila, udala i rodila decu...




2010+

A onda sam ponovo krenula u osnovnu školu - kao mama :)

Da l’ zato što su dečaci ili što su naprosto drugačiji, ali nikog nije preterano zanimalo unapred šta ima u knjigama, niti se oko motiva na sveskama pravilo neko pitanje. Samo da nije roze i sa srcima, i sve može. 

Međutim, radosti i ushićenja uoči prvog septembra nije nedostajalo, ni na jednoj strani. 

Kad se setim starijeg sina, Vuka, pred prvi odlazak u školu, kako je lako ustao, spremio se i stavio torbu na leđa, a ono jedva 6h! 

A onda sledeće godine u isto vreme, Pavle polazi u prvi razred, brat mu priča šta da očekuje, a mama se topi iz prikrajka... 

Jednog prvog septembra, kad su bili treći-četvrti razred, su posle škole došli sa drugarima. Malo im bilo vremena tamo da se ispričaju, pa nastavili po kućama. U frižideru sam imala poslednje parčiće muževljeve rođendanske torte od pre neki dan, taman da poslužim decu. 

Nešto kasnije zove me mama jednog od njih.

- Izvinite ako je kasno, htela sam samo da pitam koju ste to tortu pravili za proslavu povratka u školu? Sinu se mnogo svidela!

Tako je iz šale nastala tradicija da se kod Babića početak školske godine proslavlja uz tortu.
 



2020+

Momci su sad srednjoškolci. 

Vuk je u gimnaziji, Pavle u ugostiteljskoj. 

Ocene nisu sjajne, ali k’o da je to najbitnije. 

Zdravi su i dobri su ljudi.

Sad tokom raspusta zamenili noć i dan, al’ kad će ako ne sad.

Previše su pred kompjuterima, a garant bih i ja tako, da sam sad tinejdžer. 

Trudim se da se za svaku “u moje vreme...” misao ugrizem pre nego što je izgovorim. Jer se zemlja unazad zavrteti neće i stvarno je bezveze deci stavljati namet prošlog vremena.

Dovoljno je što se ne bune kad su danima osuđeni da pasivno slušaju Plavi orkestar, Bijelo dugme i Parni valjak, jer im se majka, k’o dete sa trešnje, ne skida sa domaće muzike osamdesetih otkad je na mobilni instalirala onu aplikaciju za slušanje muzike u kojoj nema šta nema.

I što se ne bune što nije bilo letovanja, pa tako već par godina. 

Ni prvog septembra nema velike frke. 

Knjige ni ne znamo unapred koje treba da kupimo, to ćemo videti kad prođe prvi roditeljski. 

Samo da obnovimo omalele patike i majice za fizičko i manje-više smo spremni. 

Uveče ćemo sesti svi četvoro da odigramo Čoveče, ne ljuti se. U frižideru imamo restlove Srkijeve rođendanske Moskva šnit torte, Vuk će da nam skuva C kafu i eto nama slavlja...




Moskva torta

Nasuprot imenu, Moskva šnit je čistokrvna beogradska torta. 

Nastala je 1974. u poslastičarnici beogradskog hotela Moskva i brzo postala popularna, pa je razumljivo što je počela da se kopira i useljava na kućne repertoare. 

Zanimljivost je da Moskva šnit, C kafa i ja imamo jednu zajedničku osobinu - sve smo dame u najboljim godinama ;) Moskva je, doduše, godinu dana starija od mene, C kafa godinu dana mlađa, ali to su u ovom dobu zanemarljive razlike. 



Šalu na stranu...

Originalni recept je tajna, ali neke kopije Moskva šnit torte su meni lepše od originala. 

To “lepše” treba ipak posmatrati kroz filter činjenice da original Moskvu pojedem u proseku jednom u deset godina, a ove kućne Moskve mnogo češće, pa se tako promenila i navika očekivanja od te torte. 

U originalu, kore su od oraha i badema. Ja pravim lešnik korice.

U originalu, od voća idu ananas i breskve na prvi sloj, višnje na drugi, na trećoj kori nema voća već samo fil i četvrta je završna. U većini recepata-kopija koriste se samo višnje i ananas, i to u rasporedu višnje-ananas-višnje ili višnje-ananas-mešano.

Najveća razlika je u filu. U originalnoj Moskvi je šamponez, što je jedna verzija puter krema koji se pravi od žumanaca, šećera i putera (French buttercream). Taj fil je dosta jači od onog koji se sreće po kopijama, u kojima je fil neka vrsta poslastičarskog krema, dakle osim žumanaca, šećera i putera ima i mleka i skroba da zgusne sve to, plus beli sloj od umućene slatke pavlake.

Original Moskva se seče poluzaleđena pa joj je presek relativno oštar, a parče kompaktno. Moskve “za po kući” se obično ne zamrzavaju, pa su često malo musave na preseku, ali tako i treba da bude, jer je sve sočno, kremasto, meko i mmmmmmmm.....




Moskva šnit torta


Sastojci:
za kore
10 belanaca
250 g šećera
250 g pečenih, mlevenih lešnika
1 kašičica kukuruznog skroba, 5 g
 
za žuti fil
10 žumnaca
300 ml mleka
100 g šećera
2 kesice vanilin šećera
60 g kukuruznog skroba
125 g putera
 
za beli fil
250 ml mlečne slatke pavlake
1 kesica vaniln šećera
 
od voća
400 g svežih ili zamrznutih višanja + 100 g šećera
125 g konzerviranog ananasa, oceđenog

i još, za spolja
250 ml mlečne slatke pavlake
2 kašičice šećera
 
fali mi vanilin šećer na slici!


 
Postupak:
Prvo pripremite voće, pa fil. Dok se voće cedi, a fil hladi, ispecite kore. 
 
1. U manju šerpu staviti višnje i 100 g šećera, kuvati do vrenja, sniziti temepraturu na srednju i kuvati još 10 minuta. Prebaciti ih u cediljku i ostaviti da kaplju nad šerpom, što duže. Trebalo bi da na kraju ostane oko 200 g dobro oceđenih višanja, plus sok koji možete upotrebiti za nešto drugo. Ova količina višanja je za dve kore, prvu i treću.
 
Ananas iseckati na sitne komadiće i ostaviti u činijici ili šolji, pa kasnije odliti sok koji će se skupiti po dnu.
 


2. Odvojiti belanca i žumanca.


 
Penasto umutiti 10 žumanaca sa 100 g šećera i 2 vanilin šećera. 60 g skroba razmutiti sa 60 ml mleka, dodati u žumanca, promutiti zajedno. 


 
Ostatak mleka ugrejati do vrenja, pa uliti žumanca sa gustinom.
 

Kuvati zajedno na sasvim tihoj vatri dok se ne zgusne kao puding, a temperatura fila ne dostigne 70-75°C uz non stop mešanje žicom. 
 
Ovo ume da potraje i po 5-10 minuta. Ali više gledajte u fil nego na sat i termometar. Čim krene blago zgušnjavanje mora se mešati intenzivno i tako sve vreme, da se izbegne zgrudvavanje. Ako možete mikserom dosegnuti šerpu dok je na šporetu, pa njime mutiti, to bi bilo najbolje.


Na površinu skuvanog fila spustiti parče providne folije, kako se ne bi stvorila korica i ostaviti da se hladi do sobne temperature. Zatim kratko promutiti mikserom, pa dodati puter sobne temeprature.


Umutiti dobro sve zajedno. Prebaciti fil u frižider na minimum 3-4 sata ili preko noći, da se dobro ohladi i stegne. 


3. Dok se fil hladi, pripremiti kore. 
 
Umutiti sneg od 10 belanaca, dodati 250 g šećera i nastaviti mućenje još par minuta. 
 
U 250 g pečenih, mlevenih lešnika dodati jednu kašičicu skroba i viljuškom promešati da se skrob rasporedi svuda. Sad to sipati u umućen šaum, pa promešati ručno, lagano. 


Veliki pleh od rerne (40x30 cm) postaviti pek papirom, rasporediti smesu ravnomerno i peći na 190°C oko 30 minuta, dok ne osetite intenzivan miris pečenog lešnika. 
 

Nakon što se kora potpuno ohladi, iseći je sa sve papriom na 4 trake širine 10 cm.
 


4. Neposredno pred sklapanje torte umutiti 250 ml slatke pavlake sa kesicom vanilin šećera.
 
5. Ohlađen žuti fil promutiti mikserom, da postane kremast i maziv. Izmeriti ga i izračunati trećinu, jer će nam toliko biti potrebno po jednoj kori. 
 
6. Redosled sklapanja je sledeći
- prva kora, trećina žutog fila (~220 g), polovina višanja, trećina slatke pavlake (~80 g)
- druga kora, trećina žutog fila, ananas, trećina slatke pavlake
- treća kora, trećina žutog fila, druga polovina višanja, trećina slatke pavlake
- četvrta kora
 
Pošto je slatku pavlaku teško razmazivati preko žutog krema i višanja onda nju mazati na drugu koru, pa je prebaciti naopako preko prethodne. Zatim tu prevrnutu koru pre skidanja papira blago pritisnuti po sredini, celom dužinom, da se ne bi pravio “jastuk” i tek onda skinuti papir. 
 


Ponoviti isto i na narednim slojevima.



 
Sa četvrte kore ne skidati papir, opet malo pritisnuti po sredini.

Filom koji je izlazio sa strane “omalterisati” celu tortu po bokovima.


Tortu staviti u duguljasto zvono ili veću najlon kesu, pa smestiti u frižider na 24 sata. Što duže stoji sve je bolja, ali jedan dan je minimum da bi postala sočna i divna.

7. Na dan posluženja skinuti papir sa gornje kore i premazati tortu šlagom umućenim od 250 ml slatke pavlake i dve kašičice šećera. Čuvati je u frižideru, zaštićenu od vazduha. 





Napomena:
Ako tokom pripreme fila probate malo i imate utisak da se "oseća skrob" - niste ništa pogrešno uradili i nije do vas. Već je do odnosa skroba, tečnosti i žumanaca. 

Inicijalno sam pravila sa manje skroba, i u dva navrata mi je fil bio preterano mekan. Pa sam povećala količinu skroba na 60 g. Da bi fil bio koliko toliko čvrst, a sa manje od 60 g skroba, morala bih osetno povećati količinu putera, a to nisam želela. 

Dobra vest je da se u nafilovanoj i 24 h odležanoj torti skrob u žutom filu više ne oseća!

komentara: 38

  1. Волим, бре, ову Мају💕Па то ти је...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Молим, и други пут...😉🌹
      Са радошћу и узбуђењем сам читала овај текст...не што волим ову торту( и волим је пуууно а никако да се наканим да је направим), већ зато што сам се препознала добрим делом у овој причи о распусту, књигама, свескама, новој школској години...И све ми је поново замирисало на те давне осамдесете кад сам и ја била основац. Ето, старија сам тек две године од тебе...да, дивно време беше...Мајо, хвала на подсећању. Пуно среће у даљем раду жели Ти једна Јелисавета, од срца.❤😊

      Delete
  2. Slazem se, u moru foodblogera njen post bih uvek prepoznala, iskren, topao, pun ljubavi a opet edukativan. Samo pisi i dalje draga Maja!

    ReplyDelete
  3. Obozavam njen stil pisanja, uvek ostavi jak utisak. Majo, pratim te vec par godina. Za mene si daleko najbolja u ovome sto radis i ostani tako svoja i iskrena. Pozdrav

    ReplyDelete
  4. Bravo Majče. 10+ kao i uvek. Ustvari 10- dok mi ne napraviš tortu 🤣🌹❤️🥰

    ReplyDelete
  5. Bravo Majo, super pišeš i uvek se radujem tvojim receptima baš zbog lepe pričice koja prethodi receptu.

    ReplyDelete
  6. Moram ovo da ti kažem, jer mislim da je važno da bar s vremena na vreme primiš k znanju da se tvoj trud vidi, ceni i razume. Mnogo sam naučila o kuvanju od tebe. Detaljni opisi i mere koje su savršeno precizne, čine nemogućim da ti recept ne uspe. Kad mi se nešto dopadne kao ideja za spremanje, ja prvo proverim da li ti imaš recept. Takodje, istovremeno nam dešavaju neki važni životni dogadjaji. I moj sin srednjoškolac. Pre par godina sam se gotovo rasplakala uz opis tvog poslednjeg roditeljskog sastanka u OŠ. Takodje mislim da je najvažnije da odraste u dobrog čoveka i da bude zdrav. Svaka tvoja priča je topla i iskrena. Svako dobro i samo nastavi.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jao, sad si mi dobar domaći dala, da se prisetim kad sam to pisala i gde, jedva sam našla! :)

      Delete
  7. Pozdrav Majo,recepti su ti savrseni.Zanima me koliko parcica torte se dobije od ove mere?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala :)

      Nisam brojala, a i zavisi kako sečem (sebi tanje, jer znam da ću uzeti repete, drugima deblje) :)

      Recimo 12-16 parčića.

      Delete
  8. Nemam reci za ovu divnu zenu,osim da je perfektna i u pisanju i u krajnjem rezultatu
    Divnoooo.👍

    ReplyDelete
  9. Ova torta zasluzuje ovako dobar tekst.
    Svaka cast i Hvala Vam.
    Uzivala u citanju a uskoro cu i u ukusu torte.

    ReplyDelete
  10. Inače moj omiljeni blog. Čekala sam ovaj recept. Hvala!

    ReplyDelete
  11. Dragi ljudi, nekako mi je istovremeno i neprijatno i mnogo drago kad dobijem ovakve komentare podrške... Hvala je mala reč za ono što sada osećam, ali bolju nemam. Tako da - hvala vam što ste tu!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Majo, kakav opis prvog septembra na koji sam zaboravila (ovde u Nemačkoj śkola počinje 13.09 i nikako da se naviknem). Divni ste i pravo je osveženje i radost čitati vaše textove kao i kuvati po vaśim receptima!

      Delete
  12. Moj omiljeni blog. Toliko poseban i prepoznatljiv! Hvala na divnim objavama.

    ReplyDelete
  13. Nema sanse da sad pravim tortu, ali ovaj tekst me je bas raznezio. Mladja sam, ali me je zakacio taj period sa huperom, i to biranje korica (nekad i tuzno jer su neke finije i skuplje bile nedostizne). A prelistavanje knjiga, najzanimljivije je bilo tako unapred, posle kad treba da se uci naravno jok :)
    Uvek imate divan uvod i dopada mi se kako rezonujege, moracu cesce da posecujem blog (a mozda i kuvam hahha).
    Sve najbolje!

    ReplyDelete
  14. Jaooo Majo ma predivno obozavam da te citam, a tek Cao novine isti primjerak sam imala. Koja sreca kad se novi broj pojavi na kioscima. Poslije je bilo i Cao Ona da se kupi sto se isto nije propustalo. Moskvu sam pravila i ispala je jako dobro, ali nazalost sam uzela visnje iz staklenke pa i nije bila nesto pretjerano ukusna, probacu opet sa zaledjenim. Hvala tebi za ovaj divan post 😊

    ReplyDelete
  15. Divan post. I divne uspomene. A torta... joj. Divota... Veliki pozdrav i veliko hvala 😊

    ReplyDelete
  16. Svaka cast Majo , od tebe uvijek nesto zanimljivo za citati , a bogami i pojesti:) Ova torta izgleda tako socno da cu je morati praviti , hvala Majo i svu srecu ovog svijeta ti zelim i tvojim momcima :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zaboravih , i srdacan pozdrav :)

      Delete
  17. Veliki pozdrav :):):)

    ReplyDelete
  18. Draga Majo, ovo je toliko lijepo za gledati i citati da sam to obavila dva puta. Tvoja objasnjenja su jednostavna a uvijek podrobna, pa bih se i ja, prilicno velika neznalica za pecenje kora i torti opcenito, rado upustila u ovaj poduhvat. Hvala ti na fenomenalnim slikama i tvojim sada vec prepoznatljivim slovima. Uvijek je drag izlet navratiti ovdje kod tebe.
    Grli te Nuua, i saljem ti lijepe pozdrave iz Toronta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uzvraćam zagrljaj, Nuua, hvala ti od srca što si tu!

      Delete
  19. Torta je njam...super je varijanta što se peče samo jedna kora, a opet zbog dosta fila bude baš izdašna preko 2kg. teška.
    Hvala Majo za receptić 👍

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Nenade! :)

      Jeste, to sa pečenjem jedne kore je velika olakšica, jedino ume da zeza ako je pleh manji od 40 cm (po dužoj strani), pa onda kad isečeš na 4 dela, trake budu manje od 10 cm široke, pa je pipavije sa filovanjem i torta ode više uvis. Ali i izgleda impresivnije posle :)

      Delete
  20. Zdravo Majo. Htela bih da pravim ovu tortu pi tvom receptu, ali moji ne vole višnje... Da li bih mogla samo da stavim odmrznute maline umesto višanja? I treba li ih isto prokuvati? Bojim se da ne bude džem?
    HVALA ti na divnim receptima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mislim da ne bi bilo dobro sa svežim (odmrznutim) malinama, mnogo su vodene. Zato i višnje prokuvavam, da se rešim te vode.

      Jedino što mi pada na pamet je da uzmeš maline (uzmi malo više, 500-600 g), da ih ukuvaš gusto kao džem, pa kad se to ohladi da vadiš kašičicom grudvice i "ređaš" poput višanja preko žutog fila.

      Javi kako je prošlo, ako budeš probala :)

      Delete
  21. Hvala ti Majče, ja napravila još onaj dan sa odmrznutim malinama. Dugo sam ih držala u cediljki pa onda još pritiskala kašikom i nije bilo vodenasto - ništa nije curilo. Šta (meni) jeste smetalo su one sitne kao semenkice od malina....niko se nije bunio osim mene 😊 tako da ja bih sledeći put radila ovako kako si ti napisala. A rwceptić za moskvicu ti je VRH. I naravno, napravila tvoju najlepšu na svetu rusku. HVALA TI HVALA Majče. Da si živa, zdrava i srećna i ti i tvoji momci ❤

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Drago mi je da je uspelo i da ste zadovoljni, super da si maline ukombinovala i bez kuvanja!

      Sve najbolje i tebi i tvojima :)

      p.s.
      Pravda za semenčice od malina!

      Delete
  22. Nemam reči, fenomenalni ste, jednom, svaka Vam čast. Neponovljiva i savrsena. Sve najbolje od srca Vam želim.

    ReplyDelete
  23. Probala sam ovaj recept, torta je bila preukusna.Uglavnim sam vidjala da se orasi stavljaju u koru, ali lesnici su pun pogodak!

    ReplyDelete
  24. Prvi put sam pravila ovu tortu sledeci Vas recept i odusevljena sam ukusom.Kao i kod mnogih Vasih recepata koje sam isprobala,najvaznija je preciznost koju donosi recept.Hvala na tome.Jedino sto mi se ne svidja ukus ananasa iz konzerve i mislim da trebam da koristim svezi ananas,Samo tako nastavite.Pozdrav

    ReplyDelete
  25. MAJA,SHTA MOZE DA ZAMIJENI KUKURUZNI SKROB ?

    ReplyDelete
    Replies
    1. U kori može brašno ili jednostavno izostavite.
      U filu, može puding prah, ali i to je zapravo kukuruzni skrob. Verovatno može brašno ili skrob od neke druge žitarice, ali nisam probala pa ne bih da nagađam...

      Delete