Tuesday, January 07, 2014

Baka-Bibina suva pita


Ispred mog prozora raste badnjak.

Pre dve godine neko iz komšiluka je rešio da svoj badnjak, hrastovu grančicu kojom je ukrasio dom na badnji dan, pobode u napukli panj na malenom parčetu zelene površine iza zgrade, ono na koje gleda trpezarijski prozor našeg stana u prizemlju. Ne znam ko, ne znam kada, nisam ja to ni primetila, sve dok taj badnjak nije počeo da - raste.


Negde na leto, rekoh ja dragom da ide i izvadi to drvo dok je još mlado, jer nam stvarno ne treba hrast na metar i po od prozora, ionako kuburimo sa dnevnom svetlošću. Mrtav hladan mi je rekao da mu ne pada na pamet, jer pobogu, to je živo biće.

U prvi mah se postideh. U drugi se setih da sam i ja živo biće, kome treba svetlost. U treći osteih upliv tople krvi u obraze i poželeh da se za to svoje pravo borim, tada, odmah! Naposletku, setih se da je Srđan od one vrste ljudi sa kojima se ne možete posvađati. Za svađu je potrebno dvoje, pa ako jedan neće, ništa od tog posla. Ostaje samo da se durimo neko vreme, do momenta kad ćemo opet moći da pričamo normalno.


Kad je došlo to vreme, saznala sam da je onaj napukli panj iz koga sada raste hrast ne tako davno bio drvo. U stanu u kome sada živimo, dragi je nekada živeo sa svojom bakom, sa kojom je i odrastao. Baka-Biba je bila sitna i uporna, verovala je u boga, slavila Božiće i Uskrse i pravila najbolju suvu pitu na svetu. I kukala na drvo pod prozorom, zbog manjka svetlosti. Znala je da Srđana ne treba ni da proba da pelcuje idejom o seči, pa lepo angažovala radnike da poseku drvo. Nakon svega ispostavilo se da je, obzirom da je prozor na zapadnoj strani, gde nema drugih zgrada, leti postalo nepodnošljivo boraviti u trpezariji u kasno popodne, osim sa navučenim zavesama, jer je sunce tuklo nemilosrdno. I sada je tokom leta tako, samo ja sam se na to navikla, i nisam ni razmišljala da može biti drugačije... Ispade da je bolje bilo sa drvetom, koje je usput štitilo i prozorsku drvenariju od direktnog sunca.

Od onda ne pominjem vađenje drveta. Neka ga. Ako ništa, bar ću uvek imati grančicu za badnjak pred nosom. Koju ću ići sama da odlomim, pošto je dragi odbio čak i to da uradi. Kaže, siroto drvo, borilo se za opstanak, jedva preživelo, a ja bih da mu lomim grane. Misss'im... Da nije Božić, verovatno bih se opet durila, sad nekako ne mogu :)

Hristos se rodi!



Baka-Bibina suva pita

Sastojci:
500 g tankih kora za pitu, preporučujem Tri srca
800 g oraha
šećer, oko 350-400 g
2 limuna
100 ml ulja

za preliv
400 g šećera
250 ml vode
2 koluta limuna

Postupak:
1. Pripremiti sve sastojke. Orahe samleti. Limunove iseći na četvrtine. U šolju sipati oko 100 ml ulja. Kore iskrojiti prema dimenzijama pleha. U mom slučaju, upotrebna dimenzija pleha je 25x35 cm, a širina kora odgovarala je dužini pleha, pa sam ih tako i isekla, a ostatak je imao širinu taman takvu da od dve ostatak-kore formiram jednu. Kore sada prebrojati i podeliti u grupice od po tri. U mom slučaju, bilo je devet puta po tri kore. U skladu sa tim, orahe ovlaš podeliti tako da ih imate dovoljno za sve osim poslednjeg seta kora. U mom slučaju, količinu od 800 g oraha podelila sam na 8x100 g. Dobro, nisam bukvalno delila, već merila do -100 prilikom oduzimanja sa gomile.


2. Dno pleha malo pouljiti. Prvu i drugu koru samo poprskati uljem i razmazati. Otprilike jedna kašika ulja po kori. Treću koru ne uljiti, nego posuti mlevenim orasima (oko 100 g u mom slučaju), posuti sa tri kašike šećera, rukom rasporediti šećer svuda, ako je potrebno. Preko svega nacediti četvrtinu limuna.


3. Ponavljati postupak sa ostatkom materijala. U nekom trenutku u pitu smestiti lepo opran novčić, koji će, prema nekim verovanjima, onome ko ga tokom jela bude pronašao, doneti sreću u načetoj godini. Složenu, sirovu pitu oštrim nožem iseći na manje kocke. Pokriti folijom i staviti da se peče u rernu zagrejanu na 160-170°C, oko jedan sat.


4. Petnaestak minuta pred kraj pečenja sa pite skinuti foliju, kako bi gornja korica uhvatila boju, i početi sa pripremom preliva. Od 400 g šećera predviđenog za preliv polovinu karamelizovati. Izmaći sa ringle, pa iz par navrata sipati 250 ml vode, pazeći na burnu reakciju koja nastaje nakon prvog-drugog ulivanja vode. Vratiti na tihu vatru i ostaviti da se očvrsnut ili zgrudvani karamel u potpunosti ne otopi u vodi. Mešanje ovde niti pomaže, niti odmaže. Dodati ostatak šećera i dva koluta limuna, kuvati još malo na tihoj vatri dok se šećer ne otopi.


5. Pečenu pitu zaliti u tankom mlazu karamel sirupom po usecima i vratiti u isključenu rernu još neko vreme. Ohlađenu služiti kao česnicu. Suva pita zbog koncentrovanih sastojaka nije lako kvarljiva i može se održati i par nedelja bez bojazni.


Recept za štampu

Par napomena:
- Od sve rabote oko ovog recepta jedino što je relativno problematično je sečenje sirove pite. Između kora nema ničega osim oraha i šećera, i to sve, kad dođe do seče, veoma želi da klizi jedno sa drugog i da beži po principu kud-koji. Mora da i pita nosi traumu seče drveta pod prozorom, pa zato beži :) Elem, potreban je ZAISTA oštar nož i malo strpljenja. Secite polako, pridržavajući, tj. bolje reći pritiskujući prstima levo i desno od mesta trenutnog reza, sve vreme, kako kore ne bi bežale. Ako nemate zaista oštar nož, uzmite najbolji reckav nož koji imate. Ako nemate ni to, bolje nemojte ni počinjati.

- Ako volite, dodajte u fil i suvog grožđa. Ja nešto nisam ljubitelj suvog grožđa, pa ga izostavljam gde god mogu.

- Baka-Biba je u ovu pitu stavljala čitav kilogram šećera. Meni sa na tu pomisao zaledi sva glukoza u žilama, ali s druge strane, znam kako sam prošla kad sam krala i smanjivala šećer, i povećavala količinu vode u prelivu. Stoga moram naglasiti da ako se odlučite da pravite suvu pitu, slobodno stavite ovih 800-ak grama šećera koliko recept traži. Kiselina koju će dati sok od dva cela limuna biće savršen kontrast u smislu ukusa. O zdravstvenom aspektu nećemo, ipak je Božić :)


Par podataka:
- Izvorna pojava pite sa pridevom suva je, najverovatnije, zaista suva pita napravljena samo od kora, oraha i šećera, bez ikakvih preliva, kao što je pravila baka-Julka, ili kao što je opisala Sponty u komentaru pod mojim starim postom. Ko je i kada prvi počeo da zaliva pitu, a zadržava ime suva pita - ne znam. U velikom narodnom kuvaru, suva pita se zaliva gusto špinovanim šećerom. Baka-Biba je uvek deo šećera za sirup karamelizovala, i to je, po mom mišljenju, najbolji način za pripremu preliva. Objektivno, ova baka-Bibina pita jeste suvkasta, u smislu da nije ni blizu natopljena kao balkava, i tvrtkasta je, i malo lepljiva, od onog karamela.

- Česnica je okrugli, obredni, božićni hleb. Ubraja se u hlebne, beskrvne žrtve, poput slavskog kolača. U česnicu se stavlja novčić, a onaj ko ga prilikom jela pronađe, prema narodnom verovanju, biće srećan cele godine. U Vojvodini se česnica uglavnom ne pravi u obliku okrugle pogače, već u formi slatkog kolača, tj. suve pite. Baka-Biba, iako nije bila Vojvođanka po rođenju, imala je vojvođanske korene, od kojih je ponela ovaj običaj i održavala ga do kraja života.


komentara: 56

  1. Prelep recept, odmah pozelim da probam. Nasmejalo me ono "Misss'im" :)

    ReplyDelete
  2. Mnogo volim kada se ovako raspises. Lepa je prica, a lepa je i pita.
    Nisam je nikada probala u zalivenoj varijanti, ali verujem da je dobra. Moja svekrva je pravi za cesnicu, ali bez zaliva i bas u fotoaparatu imam danasnju, tj. fotografije. :) Recept je slican (nema cimeta i prah secera) kao za navedenu baka-Julkinu, samo sto redja i sece kao sto ti radis.
    Negde na mrezi sam nasla skenirani deo bas Patinog kuvara, deo sa obicajima, i recept za cesnicu je od vucenih kora, prskana mascu, pa zasipano secerom, suvim grozdjem i orasima. Ne sece se pita, nego ispece i lomi.

    Srecni vam praznici! :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Taci!

      E, negde sam i ja videla taj deo Patinog na netu, sad ću da probunarim! Ono što je ostalo u VNK je verzija sa sirupom. Al' baš jako gustim, od toga svakako ne može da se natopi pita.

      Ako budeš kačila negde slike te svekrvine pite, baci link da vidim. Hvala :)

      Delete
    2. Ako ne nadjes, imas kod mene na bozicnoj pogaci linkovano na pocetku teksta. Bilo je preveliko da kopiram.
      Svekrva ce biti kao neki gost na blogu sa tom cesnicom. Jedino sto nije htela da se slika. Vec sam odradila fotografije, pa cu napisati post kad budem raspolozena. Moram i sa njom tacno da utvrdim koliko ulja stavlja, jer je to sve nedefinisano "prskas kao pitu".
      Izvoli slicke:

      http://bit.ly/1cCjG2U
      http://bit.ly/1dYeIPa

      Delete
    3. Našla sam, hvala.
      Ne mogu da otvorim slike. Ali nema veze, ako će biti post, videću tamo, hvala! :)

      Delete
    4. Nema na cemu :)
      Izgleda nece preko skracenih linkova. Evo punih:

      https://lh6.googleusercontent.com/-74zvcxCYrU8/Us3aHqyh6-I/AAAAAAAACf8/OxJe4iOV0ps/w633-h844-no/csp3.jpg

      https://lh5.googleusercontent.com/-80rzE70WfmU/Us3aLWfdhOI/AAAAAAAACf4/UvgdeNI6LZQ/w633-h844-no/csp1.jpg

      Delete
  3. veliko je cudo da taj badnjak raste, zar ne? trebalo bi ga ostaviti iz cistog sujeverja...
    Nisam nikakav strucnjak za suve pite ali nikada nisam cula da se zaliva karamelizovanim sirupom...oduvek sam mislila da sirup treba da ostane beo, tj. providan. Ne mogu ni da pomislim na kolicinu secera koja je u originalnom receptu, skoci mi secer od same pomisli ! fasciniras me uvek tvojim secenjem...svaka kockica je ista !!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drvce ostaje (za sada :)

      Skoro sve što pravim u tom plehu sečem na kocke te veličine, uvežbala sam format :)

      A o šećeru nećemo, ja sam kao smanjila na 800 g što je takođe skoro pa tona :))

      Delete
  4. Fotke su ti prekrasne, a znam ih nekolicinu kojima bi se pita svidjela :) Budući znam kako izgleda pogled s tvojeg prozora, morati ću stati na tvoju stranu :) Ja sam se ljetos durila jer su posjekli hrast na njivi u vikendici, međutim, morali su. Susjedi su se žalili, da im a) baca sjenu na vinograd i nemaju uroda; b) pušta korijenje u njihove njive i ne mogu orati; c) od žireva niču hrastići kud god pogledaš :) Tako da, ostavite ga neko vrijeme i raditi će vam hlad, to stoji, ali dugoročno neće moći ostati tu gdje je. :) :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Tadeja : ***

      p.s.
      Srki, molim te, vrati se i pažljivo pročitaj ovaj komentar... :)

      Delete
  5. Majo, divan post a pita je bas prava, ne mogu da se odvojim od fotkica... srecan vam Bozic i zelim vam sve najlepse za praznike!:)) p.s. vidim da koristis elektricni mlin za orahe, reci mi molim te kakvi su tvoji utisci, jel orasi budu fino rastresiti kad se se samelju... chef ih jos uvek rucno melje i bude mi zao kada treba da samelje neku vecu kolicunu, a opet kad ih meljem u blenderu, onda mi budu nekako slepljeni i pocnu da ispustaju masnocu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mignonne, hvala :)

      Mlin radi po istom principu kao i ručni, samo što nema ručku nego motor vrti burence. Dakle, da, orasi, i bilo šta što melješ jesu rastresiti. Inače ovo je mašina za mlevenje mesa, sa par dodataka od kojih je jedan "burence za orahe". Moja ma[ina još meso nije videla, kupila sam je namenski za ovu potrebu. Što se tiče samog mlevenja, nije nešto mnogo brže nego ručno (jeste malo, ali ne nešto dramatično), jedino što je lakše i što možeš i par kg u jednom cugu da samelješ.

      Ovo je bio najjeftiniji model na tržištu, imam ga par godina, za sada me stvarno lepo služi.

      Delete
    2. Sad ću ja po onoj što je babi milo......, pa sa suve pite na kobase ;), ali jel' ti ta mašina o kojoj govoriš ima i nastavak za raditi, istiskivati kobase? :)

      Delete
    3. Mislim da da, idem da proverim u uputstvu. U međuvremenu ako klikneš na ovaj link što sam Lani u komentaru ostavila, pa klikneš na sliku da dobiješ uvećanu, mislim da je "ono nešto duguljasto" za kobasice - ja zaista ništa od tih nastavaka nisam koristila sem ovog za orahe, pa i ne znam tačno šta je šta.

      Delete
    4. Hvala. Ma po slici mi se i učinilo da bi to mogao biti taj nastavak, pa htjedoh provjeriti. Ne moraš trčećim korakom, kad ti dođe pod ruku, pogledaj! :*

      Delete
    5. Ahm, ma ne moram uopšte po uputstvo, eno piše na linku proizvoda, ima dodatak za kobasice :)

      Delete
    6. :D je, piše! Ja samo gledam sličice :) Sorry!

      Delete
    7. Majo, hvala ti puno na linku, pogledala sam i sad sam se bas ozbiljno zagrejela, najvise zbog oraha, a chefu se svidja i dodatak za kobasice... eto, sta da ti kazem.:)))

      Delete
    8. Draga Majo,

      pratim Vase postove iz senke i svi do jednog su predivni. Topla, nezna prica koja otvori svaki post daje narociti sarm postu.

      Za one koji nemaju masinicu za orahe a imaju samo food processor, moje iskustvo sa "mlevenjem" oraha je da ako pomesate orahe i secer pa onda pulsevima "meljete" orahe necete dobiti pastu od oraha nego nesto mnogo slicnije mlevenim orasima iz masinice. Zivim u USA i ovde nema oraha koji su kao nasi. Ovde su orasi mnogo masniji. Da bih dobila teksturu i ukus slicniji nasim orasima mesam orahe sa pecan orasima. Pecan orasi su suvlji ali opet nedovoljno masni da bi ih koristila kao nase orahe.

      Pozdrav,
      Tamara

      Delete
    9. Puno hvala, Tamara, na javljanju, savetu i komplimentu :)
      Sve najbolje!

      Delete
  6. Vaistinu se rodi!
    Prvi put čujem da badnjak raste!
    A, pita ti je rajska. Ja obožavam suvu pitu i nikada nisam uspela da napravim dobru, ali baš dobru, onako hrskavu a sočnu u isto vreme, bez prepečenih oraha koji skoro da su sprženi. Sve sam nailazila na neke loše recepte a od nekih se dama nisam ni usudila tražiti recept jer sam znala da tu svetinju neće podeliti. Pa, rekoh bolje i da ne pravim nego da pravim a dobijem šipak... Ovu baka Bibinu moram probati čim uspem da napravim malo prostora i odmorim se od slavlja:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hrskava i sočna, to je pravi opis! Kad zagrizeš ništa ne curi, tvrtkasto je, lako možeš listove da odvajaš, i ima hrskavost.
      Pozdrav!

      Delete
  7. Gledam ove fotke već nekoliko minuta i najrađe bih zagrizla ekran... Jako me mame ovakve slastice, jaaako :) Krasno!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pazi, po čvrstini, pita je tu negde, tvrdoće kao ekran, jedino što je za par nijansi slađa od prosečnog monitora ;)

      Šalim se :) Hvala ti puno :)

      Delete
  8. slično baklavi, a dopada mi se jako ovaj karamel. baš zgodan recept! krasno izgleda ovako narezana na kocke, meni uopće ne djeluje suho :)
    ovih sam dana i sama u baklavi, radila sam ju prošli tjedan prvi put i mojima se jako dopala pa sam tri dana poslije morala napraviti ponovo :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. :))) Ja ovo bo'me ne pravim ponovo bar do idućeg Božića :)

      Delete
  9. Srecan Bozic!
    Moja mama je Vojvodjanka i mi smo uvek na stolu imali suvu pitu- cesnicu.Vrlo sam se cudila kad sam u drugim kucama vidjala cesnice kao hlebne kolace tj.pogace.I ove godine ju je napravila a recept je skoro identican.Bogatstvo ukusa!Ne sumnjam da je i tebi ispala perfektno...Ovo je divan recept i preporucujem svakome da ga proba,ako vec nije do sada :)

    ReplyDelete
  10. Jako mi je interesantan deo sa karamelizovanim šećerom, verujem da je jako ukusna. Jela sam suvu pitu bez preliva, sa prelivom nisam, ali sam čula da postoji i takva. I slike i post mi se jako dopadaju!

    ReplyDelete
  11. Draga Majo, evo me konačno nakon dugog izbivanja, što radno, što iz užitka. Tvoja priča o hrastu me dirnula, baš prekrasno. Danas sam imala jedno društvance na večeri, vrlo posebno, svako nečim doprinese, što nekim finim kolačem, što nekom svirkom, pjesmom ili tekstom..... ja pročitala tvoju pričicu o panju i badnjaku. Svi su ostali dirnuti i puni topline.
    A što se tiče recepta, čim sam ga pročitala, sjetila sam se mog boravka u Beogradu pred nekoliko godina. Došla sam na vrlo kratko na jedan poslovni sastanak, imam malo vremena prije nego se nađem s nekim ljudima, a ja gladna.... Kako je vrijeme odmicalo, nisam mogla sjesti i nešto pojesti ko čovjek, nego uđem u neku zalogajnicu, čitam što bi mogla naručiti da na brzinu utrpam u sebe a da se ne zadržavam i mislim si; vidiš piše "suva pita", to ću stavit u ruku i smazat putem, a kad tamo tip mi donese tanjur, vilicu u nož a ja ja samo gledam!!!! Pa šta je tu suvo? I tako Dunja naučila šta je suva pita. Bila je odlična, a vjerujem da je tvoja još bolja. Sretan Božić!

    ReplyDelete
    Replies
    1. :))) Da, da, te restoranske verzije znaju da budu baš sočne, još mi je neko to rekao, da maltene pliva u sirupu, a piše u meniju da je pita suva :)

      Puno ti hvala što si pričicu o badnjaku podelila sa svojim prijateljima, to mi je baš, baš veliki kompliment! : *

      Delete
  12. He, he... volim citat tvoje price .... Srecan Bozic

    ReplyDelete
  13. Pita koja ima istoriju :)
    Mnogo volim tvoj stil pisanja io objasnjavanja Majo, Uvek je bolje osetiti autora na ovaj nacin, nego sam izlistati recept.
    O fotkama necu nista reci, savrsene su kao i uvek.
    Volela bih da pokusam da je napravim, mami me iskreno ovaj karamel.
    Sve najbolje u 2014-toj.
    Pozdrav :)

    ReplyDelete
  14. Predivan post, predivna prila, predivna pita :-) i da i hrast je živo biće ;)

    ReplyDelete
  15. Divna priča Majo! Baš mi je nekako božićna i tako mi je drago da je hrast pobedio. Volim te borce!

    Sa zakašnjenje, sve najbolje Majo svima vama! Puno zdravlja i ljubavi! :)

    ReplyDelete
  16. I kod mene u kuci se pravi slatka cesnica. Jedino su mere malo drugacije: 500 gr kora, 400 gr oraha, 300 gr secera, a za preliv pola tegle meda (misli se na onu klasicnu vecu teglu).

    ReplyDelete
    Replies
    1. To sa medom mora da je odlično. Pamtim za dogodine.
      Pozdrav!

      Delete
    2. Da, med se malo zagreje da bude tecan ... mada ne treba da se greje zbog svojstava, ali ovde je vise u funkciji slatkog preliva.
      I da, kod nas se sluzi na vrlo slicnom plavom tanjiru :)

      Delete
    3. Evo da se pohvalim, ove godine sam ja nasla novcic :)! Inace cesnicu pravi moja svekrva i bas je bila kao sa tvoje slike, zao mi sto se nikad ne setim da je slikam, jer odmah navalimo na nju.
      Sad je pravila od 500 gr kora, 500 gr oraha i 300 gr secera, malo suvog grozdja, posle se zalije sa pola tegle meda pa bude fino slatka. Sto nas naravno ne sprecava da je potamanimo ko da nismo nista drugo jeli :)
      Ne znam nikoga da pravi ovakvu cesnicu, ali svekrvina svekrva a baka mog muza je bila Sremica pa je odatle krenuo obicaj. Meni se bas svidja. Jedino je nezgodno dok se ne nadje parica jedemo ko ludi pa padamo u nesvest od tolikog secera. Sva sreca ove godine sam u drugom parcetu nasla :)

      Tanja

      Delete
    4. I sad kad napisah ovaj post shvatih da ja nikad nisam uzivo gledala kako ona pravi tu pitu, ili je napravi dok ja radim ili nam donese kao sad kad ne zivimo vise zajedno. Sad mi je nesto doslo da kad prodju ovi svi praznici odem lepo kod nje i da gledam kako pravi. I da lepo zapisem jer nigde nemam recept u pisanom obliku. A stvarno je dobro napravi, jos je stavi na skoro isti plavi porculanski tanjir ... ma prste da polizes.

      Tanja

      Delete
  17. Rodjena sam u Vojvodini i slatka česnica je nešto čega se sećam skoro od rodjenja. Moja mama pravi malo drugačije (dodaje seckano suvo voće i ne preliva je sirupom već namaže medom, a kore sama pravi). Ja sam ljubitelj baklava i kolača sa šećernim sirupom, ali to ume da bude baš otužno kada se pretera sa prelivom. Baka-Bibinu pitu sam pravila dva puta ranije (još kada si prvi put postavila recept) i pre nedelju dana.
    Ovaj put sam podbacila kao početnica... Prvo nisam stavila 800g oraha već oko 600g a pekla sam na 180oC (jer sam umislila da mi je slabija rerna i ređala sam u plehu od rerne (pomislila sam, neka bude tanja)... Kako je rezultiralo?
    Skamenila se od šećera i pečenja, a pošto je bila pokrivena folijom nisam videla šta se dešava..... Imala je ukus orasnica....ali suviše slatka. Onda sam htela da spasem stvar, zalila sam čašom vode i vratila u rernu....Kore su se nakvasile...
    Može da se jede (ipak nisam so sipala umesto šećera) ali sam baš podbacila. Loša procena...greška za greškom. Nisam neznalica, već sam u avanturu ušla puna sebe jer sam dobra u tome... Nisam znala koliko ne znam. Idemo dalje....
    Veliki pozdrav Majo! Cenim tvoj matematički pristup kulinarstvu i neverovatnu precizost koja je razume se u vezi sa tim.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala.

      Ima tih dana, kad ono što si već pravila, i znaš da umeš, ispadne loše. Po pravilu se ovi neuspesi podnose lošije nego oni koji se dese u prvom pravljenju nečega. Opet, nije baš ni toliko strašno, dok god je jestivo i dok nas nečemu uči. Gomilu puta sam videla da ljudi previđaju da treba da koriguju vreme pečenja ako recimo dupliraju mere i slično.

      Verzija nezalivene suve pite sa sveže vučenim korama - to mora da je ono pravo. Moraću i to jednom da probam.

      Pozdravljam te, i hvala na javljanju.

      Delete
  18. Evo mene još jednom. Ova tvoja suva pita, koju sam pravila 11.02. gde sam se grdno nasekirala jer nisam bila temeljna pa sam zabrljala...
    Ko god je probao, baš mu se svidelo. (Od zamorčića koji su probali nisam iskukala hvaljenje rečenicom: "Nije mi baš nešto ispalo.", pa onda oni krenu: "Ma kakvi loše, super je!", već sam mudro ćutala.) Poslala sam po bratu polovinu pleha njegovoj deci koja su oduševljena (smazali su za dan). Rekli su da im mama samo takvu baklavu pravi. Umem ja tako da budem.....vrrrrlo samokritična. Realno nisam dobila što i ti, ali daleko sam od pravog neuspeha.

    Pozdrav Majo, i ne očekujem nikakav kakav komentar, već sam htela da podelim još malo utisaka sa tobom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, razumem skroz :) I hvala što si došla ponovo, sa ovim update-om :)

      Slično sam prošla sa crno-belim kiflicama, ja sam bila, onako... pretežno nezadovoljna ishodom, dok je ostalimo bilo ok ili odlično.
      Što sve ne znači da ću prestati da budem samokritična, i sigurna sam da razumeš šta to znači, pošto vidim da delimo iste "simptome" :)

      Pozdrav!

      Delete
  19. Šta misliš koliko bi kora bilo dovoljno za duboki pleh od rerne? Nemam ni jedan tvoje veličine u kome bi mogla da sečem. Želela bih da mi bude iste debljine kao tvoja zato te zapitkujem :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Otprilike jedno i po pakovanje, pod pretpostavkom da su kora i veliki pleh od rerne približno iste veličine. :)

      Delete
  20. Majo, divan posti i divan ceo blog!
    Bibu sam i lično poznavala, i nekako je doživljavala kao "dalju rođaku". Nisam, doduše, imala priliku da probam njenu suvu pitu, ali verujem da je predivna!
    Ja suvu pitu pravim vrlo slično, po tom starinskom receptu (moja nana je pravila isto kao i Biba) ali opet prilično različito - nije loše. Obavezno dodam suvo grožđe a jedan dooobar deo oraha (ne prijaju mi) zamenim lešnicima i bademom na listiće. Preliv pravim meru ipo, ne karamelizujem šećer, ali ga doooobro ušpinujem i prelivam ga prohlađenog - ali ne potpuno hladno i stegnuto i nekad vratim a nekad ne vratim u isključenu rernu / zavisno od toga koliko mogu da čekam da jedem pitu (nekad je jedem potpuno vruću).
    Na žalost, kao i ti, ovu pitu pravim samo za Božić.
    Puno pozdrava tebi i Srđi kog sam poslednji put videla u Obrenovcu pre 100 godina!

    ReplyDelete