Tuesday, December 07, 2010

Ćufte u sosu by Babić i sinovi


Moj dragi voli da kuva. Onda kad niko više nije očekivao da će se u njemu javiti ikakva želja da nauči da skuva išta osim kafe, na pragu svoje četrdesete, desilo se da je probao, shvatio da mu uopšte ne ide loše, i malo po malo, skroz navukao na kuvanje. Voli da sprema kuvana jela, i ono što na neki način spada u klasiku, čorbice, paprikaš, ajmokac, ćufte u paradajz sosu, punjene paprike, grašak, pasulj, testeninu i razne sosove, zatim pohuje meso, puni batake (ja nikada nisam!), nedavno me iznenadio lovačkim šniclama za koje sam bila sigurna da neće ispasti dobro, a bile su savršene... Nisam sklona da hvalim nekoga ili nešto tek reda radi, pa tako i ovaj put - nije što je moj, ali čovek zaista odlično kuva!

Njegov izvor recepata je isključivo net. On sam traži recepte, ništa se ja tu ne mešam. Mada me uglavnom niko i ne pita :) Tako se desi da dodjem kući i zateknem Gaginu gibanicu, Minjine punjene paprike, Brankinu perfektno pohovanu piletinu... Ako rezultat bude dobar, odštampan recept ide u njegovu fasciklu. Koju sam ja oformila, inače su papiri bili svuda po kući. Ahm... Pa moram naći bar neku svoju zaslugu za njegovo dobro kuvanje :)

Jedan od recepata koji je prvi dospeo u tu fasciklu su ćufte u paradajz sosu. Pošto ih dragi zaista pravi odlično, a i pokazalo se da deca jako vole ćufte na ovaj način, ovo jelo je postalo njegov specijalitet.


On je taj koji čuva decu, i pravi ćufte, pa mama koja radi i dodje kući kasno na gotov ručak/večeru zapravo i ne zna kako je priprema ovog jela postala jedan mali ritual u kome učestvuje ceo muški deo porodice Babić. Sečenje luka je prvi deo pripreme u kome učestvuju i deca. Tačnije jedno dete, ono mlađe, vrckastije, koje se gura svuda i koje bi da je totalno samostalno još od svoje druge godine. Njemu tata da neki tupi nož i on kobajagi seče luk. Poneku krišku i odvali, nije to baš sečenje, ali tačno skida pokrete od tate i pokušava da ih ponovi. Obavezan deo opreme su naočare za plivanje, koje malo sprečavaju plakanje. Simpatično je što te naočare nisu nikada videle vodu, ali nema veze, važno je da imaju neku upotrebnu vrednost :)


Dalje dragi radi sam, dok na red ne dođe modelovanje mesnih loptica. Oduševilo me kako tata podeli deci poslužavnik na zone, pa svako radi na svom kraju, a formirane ćufte kasnije stavljaju na sredinu.


Dakle, sada uskače podmladak, i svi zajedno prave ćufte. Mnogo sam se raznežila što sam fotoaparatom uhvatila jedan takav trenutak, jer obično i ne prisustvujem njihovoj pripremi ručka, pošto sam na poslu. Ovo se događalo o vikendu, i prvi put sam mogla da vidim kako sve to izgleda.


Moram priznati da oni naprave malo više krša nego što sam ja u stanju da svarim, pa je možda i dobro što ne gledam to svaki put :) Sa druge strane, uz mene bi deca bila daleko manje uključena u neke stvari oko pripreme hrane, pa mi je zapravo drago što je tata tu dosta ležerniji, i što je deci  zanimljivo. Nije to samo zabava, na neki način deca sada stiču određene navike, kao i svest o tome da kuvanje nije samo mamin posao.


Ćufte koje deca oblikuju liče na sve samo ne na kuglice, ali ništa to ne smeta, prilikom prženja se malo učvrste, a sad, što se oblika tiče, bože moj, nisu za izložbu :) Dalje, tata-Babić prži ćufte i pravi sos, pa sve zajedno krčka još malo, i gotovo.


Umem ja često da kukam kako posle jednog ručka koji on skuva ima sudova kao da sam ja kuvala tri dana, a o uprskanom šporetu, pločicama, pa i malo široj okolini da i ne govorim. Ali, ovaj put me je zaista totalno iznenadio kako ekonomično prlja sudove kad pravi ćufte. Sve radi u jednom tiganju. Prvo izdinsta luk. Luk stavi u meso, a ostaje mu tiganj sa nešto ulja. Dolije još malo ulja, pa na istom tiganju prži ćufte. Izvadi ih u vanglu, pa opet u istom tiganju napravi sos (to je onaj dublji tiganj, zapravo plića šerpa, recimo 8 cm visoka), i vrati ćufte unutra. E sad, ne bih da cepidlačim i brojim sudove korišćene u pripremi koja prethodi prženju, nego tek tako pominjem, da ne ispadne sad da je čovek idealan (moram jednu ovakvu rečenicu da dodam, pošto će i on ovo pročitati, pa da se ne razmazi previše).


I tako. Ja sam prestala da pravim ćufte. Ništa moje nisu bolje, zaista. Zapravo, dragi kuva većinu tih klasičnih jela, a moje je da eksperimentišem sa novim stvarima. Kaže mi jednom prilikom, pomalo ljut što sam tri sata provela u kuhinji pa još sat u fotografisanju i onda j još par sati u sredjivanju slika i pisanju posta, jer, jel'te, puno vremena trošim na sve to.

- TI kuvaš za publiku, a JA da bismo jeli!

Nije mi bilo baš svejedno, iako je jednim delom bio u pravu, svesna sam ja da nekad potrošim jako puno vremena na sve ovo oko bloga, ali izvadih se nekako.

- Pa, to što JA kuvam za publiku (čujete li promenu boje glasa, dok ironično citiram njegovu ironiju?) opet na kraju MI pojedemo!

Nije neki izgovor, priznajem, ali makar je istina :)


Recept je ovde. Jedina izmena je što u sos stavljamo litar paradajza, a u receptu piše pola litra. Nama je malo pola litra, na onu meru mesa, mora sosa da ima dovoljno.

komentara: 28

  1. Jojjj, ove naočale za rezanje luka su predobre :) a klinci preslatki :) Svaka čast na pomaganju majci ;) a ćufte su odlične!

    ReplyDelete
  2. Istopih se od miline! Veliko bravo za Babića & sinove!

    ReplyDelete
  3. Dok sam čitala post i gledala fotografije, na tren sam bila tu i posmatrala tvoje momke u tvojoj kuhinji kako prave ćufte:) Zaista si ovim postom prenijela dio vaše porodične atmosfere na najsimpatičniji način:) Ne bih da zanemarim "Ćufte u sosu by Babić i sinovi" meni izgledaju baš super, ali mi je junak ovog posta definitivno najmladji Babić koji sa naočarima za ronjenje sjecka luk sa tupim nožem! Ma on je hit:)

    ReplyDelete
  4. Ja djecu obozavam,posebno u toj dobi u stanju sam da im sve dam ..moji su sada odrasli ,a odrastanje im je proslo po raznim selidbama tako da i nisu imali bogzna kakve prilike da mi pomazu jer sve se radilo da se sto prije zavrsi,pa i samo jelo...Decki su zaista divni!!!!!!!!:)

    ReplyDelete
  5. Bravo za tatu i dečake, Ja sam se baš raznežila čitajući, šmrc!!!!

    ReplyDelete
  6. Predivan post, tako topao i životan... fotkice isto tako nežne i lepe, ma savršeno.. uživala sam čitajući :)

    ReplyDelete
  7. Sjajan post, i ovo je više nego prikladno da se doda postu o razotkrivanju. Aplauz male pomoćnike. Deca treba da su uključena u sve aspekte domaćeg života, a naročito ukoliko pokazuju interesovanje za to. Meni mama nije dala da privirim u kuhinju, kaže ona biće vremena za sudove i lonce, idi uči, ali kuvanje je tako kreativan posao i ovaj porodičan način u kome tata ima strpljenja za njih je knjiški primer kako roditelj treba da provede vreme sa decom. Mnogo bolje nego da je tata kuvao, a mali sedeli pred kompjuterom. Medeni su! Verujem da su njihove ćuftice najlepše na svetu. Mogli bi oni sa tatom da otpočnu blog domaće kuhinje! Neka ne zamere mami na postovima i vremenu, pa mi se ovde isto hranimo iz vaše kuhinje! Pozdrav za momke. BRAVO!

    ReplyDelete
  8. Divan, divan post :) ♥
    Lepota jednostavnosti i vikenda, kad možeš da posmatraš ono što se radnim danima dešava, a zbog posla se ne stiže... :)
    Mislim da ću i ja da uvedem ove naočare za ronjenje/seckanje luka :))

    ReplyDelete
  9. Uzivala sam u postu i fotografijama. Za mene ti zajednicki trenuci u kucnim poslovima imaju neku posebnu vrednost. Ovo mi je jako lepo i bas sam se odusevila sa naocarima koje sam ugledala na velikom/malom coveku. Hvala sto si sa nama podelila svoje trenutke i dopustila nam da udjemo u tvoj dom. Pozdrav svima vama. Cufte su bas posteno dobre!

    ReplyDelete
  10. u mojoj obitelji nije ništa novo da i muški dio zna kuhati i to poprilično dobro... baš su ti preslatki klinci i bravo za tvojeg supruga na strpljenju s djecom, nekim muževima to nije lako

    ReplyDelete
  11. Hayırlı günler, ellerinize, emeğinize sağlık. Çok leziz ve iştah açıcı olmuş.

    Saygılar.

    ReplyDelete
  12. Bas lijepo! Naočale su me odusevile, decki su ti sjajni, svi trojica! Moj nis ne kuha, al sad kad ovo cujem, mozda ima nade i za njega! :)

    ReplyDelete
  13. Predivan prizor!!! Bas sam se raznezila gledajuci te malene rucice u kuhinji, a naocare za ronjenje su me raspametile... stvarno je neverovatno cega se sve dosete te malene glavice :)
    Veliko bravo za tvoje momke :)))

    ReplyDelete
  14. Fantastican post i prelepe slike, odusevila sam se i raznezila u isto vreme (ovo drugo mi nije blisko u poslednje vreme). :) Bravo za tatu i medene male pomocnike.

    p.s. jednom davno sam cula od mame anegdotu o naocarima za ronjenje, uredno stoje u mojoj kuhinji vec par godina, iako mi se svi ukucani smeju zbog toga. :)

    ReplyDelete
  15. Majo, samo da znaš da ti ne podilazim, ali ovo ti je naaaaajljepši post koji si ikad napisala od kad imaš ovaj tvoj blog. :) Viđala sam ja te malene ručice kako prčkaju ili drže neku tvoju finu deliciju, ali ovaj me je post, baš kao i većinu cura baš onako pogodio u sridu. :)
    Izmamila si mi smiješak iz dubine duše i uljepšala si mi dan. Hvala tebi i tvojoj maloj kuharskoj bandi na tome. :) Chefu Babiću sve komplimente! :)

    ReplyDelete
  16. Koliko topline u ovom postu:)) Draga, uživala sam u svakoj riječi i slici. A maleni sa očalama za plivanje mi je san snova:)) A tati skidam kapu kako ih je lijepo organizirao i spojio ugodno sa korisnim. Zato mu i ne zamjeram:)) ono: Ti kuhaš za publiku...
    Bravo!!!

    ReplyDelete
  17. Draga Majo, divan post zaista...a fotke su bas onako zivotne i tople!;)) Ma, blago tebi kad imas tako sjajne pomagace, vidim da su oni vec dobro uigrani tim, a cuftice su bas slatke u svojoj nesavrsenosti...saljem veliki pozdrav tvojoj malenoj ekipi i hvala tebi na ovom postu napisanom iz srca!;)))

    ReplyDelete
  18. Stvarno predivan post!Svaka cast i tati i decacima.Mali Babic je vrlo originalan sa naocarima,tata sa deobom posluzaonika.Blago tebi Majo kad imas takve momke.Sigurno je lepo kad te momci dosekaju ovako lepo.Svima svaka cast!

    ReplyDelete
  19. ja sam se sva raznježila, ovo je stvarno prekrasno Majo, bravo za tvoje dečke.. Kada sam vidjela tvog presimpatičnog sina sa maskom za ronjenje umrla sam od smijeha :)))), domišljato i praktično..
    e da, ne znam da li za to znaš, ali obično meni pomogne staviti luk u hladnjak nekoliko sati prije nego ću ga rezati i koristit, plakanja nema uopće.. :)

    ReplyDelete
  20. Ovaj post mi je ko da sam čitala našu priču, samo bez malih pomočnika. I moj dragi voli kuhati i ima potpuno isti stav kao i tvoj. On voli konkretna jela, jela za svaki dan, a meni prepušta eksperimentiranje. Preko nekoliko puta sam čula komentare kako ja kuham samo za "druge", a on za ručak. :)
    Prekrasan mi je ovaj post, a tvoji dečki su tako slatki. :)

    ReplyDelete
  21. Genijalan post, divna priča !! Tako si lijepo ovo ispričala da sam cijelo vrijeme čitanja imala osjećaj da sjedim tamo sa vama i gledam kako nastaju ove ćuftice. Dečki su odlični, a maleni sa naočalama je presladak !!
    Super da uživate u ovim ćuftama kako i u još mnogobrojnim jelima napravljenima bilo od muškog ili ženskog dijela obitelji. Stvarno ste super !!

    ReplyDelete
  22. Ijaoooo, evo ga mali gnjurac iz price o seckanju luka! Srce malo, presladak je.
    Divan post. Cestitam tati na fantasticnom animiranju klinaca dok se sprema hrana, a specijalne cestitke idu mami na izboru tate :))

    ReplyDelete
  23. divno! nadam se jednog dana porodici poput vaše. toplina i ljubav proizlaze iz svake riječi i slike.

    danijela

    ReplyDelete
  24. Post je super, samo je šteta što više nema recepta.

    ReplyDelete
  25. Promenili su nešto na SC-u, pa je link umro. Ali recept je i dalje tamo, našla sam ga i zamenila link, sad radi :) Hvala na javljajnju!

    ReplyDelete
  26. Upravo smo se vratili iz jednog hotela, u kojem su na meniju bile ćufte u sosu sa pečurkama. Mužu se, videla sam dopalo. Pomislih, mora da Maja ima nešto v svom repertoaru. Znam za mnoge recepte "u sosu", deca vole bez, a po mom okusu je samo paradajz sos. Ukratko, zaboravih na hotelski meni i evo upravo završavam ćufte alla Majin muž. Pored recepta s njim nadjoh i sličnost sto se tiče okoline i pospremanja. Moja iskustva su takva, da su cufte nekad bolje, a nekad lošijeg, cini mi se da sam najbolji efekat primetila kad se crni luk zameni prazilikom, koji se svež i naseckan na tanke kolutove doda u smesu.. nisu ni svi hlebovi isti..svakako je dobro da so vec osušeni. eto malo , da osvezim ovaj post.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Heh, ovaj post je mator skoro deceniju, i skroz sam pozaboravljala šta sam pisala tih dana... Kad sam videla Pajčeta sa cvidžama za plivanje, kako secka luk, navrle emocije, pa samo što ne zasuzih...

      Elem.

      HVALA što si probala recept po kom i Babići prave :) Praziluk ide prvom sledećom prilikom :)

      Pozdrav tebi i tvojima!

      Delete